Slučaj iz Zagreba završio je pred sudom, a odluka je vrlo zanimljiva svakome tko je barem jednom udario kotačem u jednu od brojnih rupa na hrvatskim cestama. Kako proizlazi iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, sud je zaključio da je do nesreće došlo upravo zato što velika udarna rupa nije bila pravodobno sanirana niti adekvatno označena. Krivima su proglašeni Zagrebački holding - Podružnica Zagrebačke ceste i odgovorna osoba za održavanje tog dijela kolnika.

No presuda otvara još važnije pitanje za vozače - ako vam zbog rupe stradaju guma, naplatak, ovjes ili cijeli automobil, tko na kraju plaća račun?

Hrvatska sudska praksa pokazuje da odgovor može biti vrlo povoljan za vozača, ali samo ako se uspije dokazati da je za nastanak štete odgovoran onaj tko je cestu bio dužan održavati.

Rupa je bila duga metar i duboka čak 12 centimetara

Prometna nesreća dogodila se 12. prosinca 2024. u 6.50 sati u zagrebačkoj Resselovoj ulici. Još je bio mrak, a vozačica je išla na posao. Pred njom se kretao drugi automobil koji je, kako je poslije ispričala na sudu, napravio manevar udesno i uspio zaobići rupu.

Ona zbog tog automobila oštećenje kolnika nije na vrijeme vidjela. Prednjim lijevim kotačem upala je u rupu, nastavila voziti do Avenije Dubrovnik i ondje se zaustavila zbog oštećenja kotača. Nekoliko sati poslije slučaj je prijavila policiji.

A nije riječ bila o maloj pukotini u asfaltu.

Kako stoji u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, policijski očevid pokazao je da je udarna rupa bila nepravilnog oblika, približnih dimenzija 100 puta 50 centimetara i duboka do 12 centimetara. Nije bila označena niti sanirana, a iz fotografija je, prema zaključku suda, bilo vidljivo da nije nastala neposredno prije nesreće, nego je na cesti postojala već neko vrijeme.

Sud je zaključio da rupa takvih dimenzija predstavlja opasnost za sve vrste vozila.

Sud nije prihvatio da je problem bila vozačica

U postupku su Zagrebački holding - Podružnica Zagrebačke ceste i odgovorna osoba osporavali svoju odgovornost. Među ostalim su tvrdili da nije dokazana uzročno-posljedična veza između njihova postupanja i prometne nesreće.

Sud je zaključio drukčije.

Iskaz vozačice ocijenio je životnim i uvjerljivim, a fotografije i situacijski plan pokazali su stanje kolnika. Posebno je važno da je sud utvrdio kako je upravo neoznačavanje rupe bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nesrećom.

Drugim riječima, problem nije bio samo u tome što je na cesti postojala rupa.

Problem je bio što oštećenje koje je predstavljalo opasnost nije bilo obilježeno prometnim znakovima, a zatim ni sanirano.

Zagrebački holding - Podružnica Zagrebačke ceste proglašen je krivim i kažnjen s 900 eura, dok je odgovornoj osobi izrečena kazna od 350 eura.

To, međutim, još uvijek nije odgovor na pitanje tko vozačici plaća oštećeni kotač.

Tko onda plaća štetu na automobilu?

Važno je razlikovati dvije stvari. Presuda iz Resselove ulice je prekršajna - njome je sud utvrdio odgovornost onih koji su bili zaduženi za održavanje ceste i izrekao im kazne. Tom presudom vozačici nije dosuđena naknada za popravak automobila.

Za naknadu štete postoji zaseban građanskopravni put.

A upravo tu imamo vrlo zanimljivu drugu presudu zagrebačkog suda koja pokazuje kako takav postupak može završiti.

Kako proizlazi iz nedavne odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u drugom slučaju automobil je također stradao zbog neoznačene udarne rupe. Prometni vještak utvrdio je da vozač nije pridonio nastanku događaja, dok je sud zaključio da su Grad Zagreb odnosno Zagrebački holding - Podružnica Zagrebačke ceste propustili označiti rupu i upozoriti vozače na opasnost.

Sud je utvrdio njihovu isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja i štetu na automobilu.

A onda je stigao račun.

Vlasnici automobila dosuđeno 3208,50 eura

U tom drugom slučaju šteta nije bila samo probušena guma ili savijeni naplatak. Vještak je utvrdio totalnu štetu na automobilu.

Tržišna vrijednost vozila procijenjena je na 4010,62 eura, a vrijednost ostatka na 802,12 eura. Razlika je iznosila 3208,50 eura.

Općinski građanski sud u Zagrebu upravo je taj iznos dosudio vlasnici automobila kao naknadu imovinske štete.

Presuda je posebno zanimljiva zbog argumenta o brzini. Vještak je utvrdio da bi vozač uspio izbjeći nesreću da se kretao sporije od 20,5 km/h, ali na cesti nije postojala nikakva signalizacija koja bi mu dala razlog da brzinu smanji toliko ispod uobičajene.

Rupa se nalazila u nepreglednom desnom zavoju i vozač ju je mogao uočiti tek s udaljenosti od pet do deset metara. Sud zato nije pronašao njegov doprinos nastanku štete.

Krivnja je bila na drugoj strani.

Ali to ne znači da će svaku probušenu gumu platiti održavatelj ceste

Ovdje dolazi najvažnija ograda.

Činjenica da ste kotačem upali u rupu ne znači automatski da će Grad, Hrvatske ceste, HAC, Županijska uprava za ceste ili netko drugi bez pitanja platiti račun.

Svaki slučaj ovisi o dokazima.

Hrvatska sudska praksa pokazuje i suprotne primjere. Ako se ne može utvrditi kada je rupa nastala i je li nadležna služba imala razumno vrijeme da za nju sazna, označi je ili sanira, odgovornost održavatelja nije automatska.

Zato je nakon udara u rupu iznimno važno dokumentirati situaciju dok još postoji.

Fotografirajte samu rupu, njezinu poziciju na kolniku, automobil i oštećenja. Posebno je korisno fotografirati širi kadar iz kojeg se vidi postoji li prometni znak koji upozorava na oštećenje ceste.

Ako je šteta ozbiljna, policijski zapisnik i očevid mogu poslije postati vrlo važni dokazi.

Jedan detalj može biti presudan

Presuda iz Resselove ulice vrlo dobro pokazuje zašto.

Sud nije imao samo tvrdnju vozačice da je 'naletjela na veliku rupu'. Imao je zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotoelaborat iz kojeg se moglo vidjeti koliko je rupa velika, gdje se nalazila i je li bila označena.

Iz fotografija je sud zaključio i da rupa nije nastala neposredno prije nesreće.

Upravo taj detalj može biti presudan za odgovornost održavatelja.

U drugim postupcima hrvatski su sudovi oslobađali osobe zadužene za održavanje cesta kada nije bilo moguće utvrditi kada je rupa nastala. Ako se rupa otvorila neposredno prije prolaska automobila, teško je održavatelju prigovoriti da ju je morao već pronaći i sanirati.

Ali ako je velika, opasna, postoji već neko vrijeme i nitko je nije ni označio - situacija je sasvim drukčija.

Zato nakon udara nemojte samo promijeniti gumu i otići

Vozaču koji u mraku pogodi rupu prva je briga razumljivo automobil. Je li pukla guma, je li naplatak savijen, može li se nastaviti voziti i koliko će popravak stajati?

No ako mislite tražiti naknadu štete, jednako je važno dokumentirati cestu.

Fotografija rupe snimljena sljedećeg dana možda više neće pokazivati isto stanje. Rupa može biti zakrpana ili se uz nju može pojaviti prometni znak koji u trenutku nesreće nije postojao.

Zato fotografirajte mjesto čim je to moguće učiniti sigurno, zabilježite vrijeme i lokaciju te sačuvajte dokumentaciju o nastaloj šteti i troškovima popravka. Kod ozbiljnije štete ima smisla pozvati policiju kako bi događaj bio službeno evidentiran.

A dvije zagrebačke presude pokazuju zašto se to može isplatiti.

U jednom slučaju sud je zbog nesanirane i neoznačene rupe kaznio Zagrebački holding i odgovornu osobu.

U drugom je zbog neoznačene udarne rupe utvrdio isključivu odgovornost Grada Zagreba odnosno Zagrebačkog holdinga te vlasnici automobila dosudio 3208,50 eura štete.

Dakle, kada sljedeći put kotač nestane u rupi i začujete onaj zvuk od kojeg svakom vozaču zastane dah, nemojte automatski pretpostaviti da je račun samo vaš.

Ponekad je puno važnije pitanje - tko je tu rupu trebao popraviti prije nego što ste vi u nju upali?