Trideset godina automobil je stajao na istom mjestu. Nije bio izložen u muzeju niti spremljen u klimatiziranoj kolekciji, a vlasnik ga nije povremeno izvodio na cestu kako bi motor proradio i mehanika ostala u formi. Jednostavno ga je prekrio dekama i ostavio u štali. Godine su prolazile.
Prema priči koja prati automobil, tijekom sljedeća tri desetljeća deke nisu ni podignute.
Tek 2013. ponovno je došlo vrijeme da netko pogleda što se krije ispod njih.
Ondje ih je čekao Ford Cortina iz 1962. godine - iznimno originalan primjerak s tek oko 15.800 milja, odnosno približno 25.400 kilometara.
No da bi se razumjelo kako je automobil star više od pola stoljeća završio s tako malom kilometražom, treba se vratiti na njegovu prvu vlasnicu.
Kupila ga je novog, a onda prestala voziti
Cortina je proizvedena 1962. godine, u prvoj godini proizvodnje modela koji će postati jedno od najpoznatijih Fordovih imena u Europi. Prva vlasnica kupila ju je novu i koristila nekoliko godina.
No 1969. prestala je voziti. Mogla je automobil prodati, ali to nije napravila. Umjesto toga odlučila ga je sačuvati.
Ford je završio u suhoj drvenoj garaži, prekriven dekama i zaštićen od vremenskih uvjeta.
Automobil je tako prvi put nestao iz svakodnevnog života.
Nakon smrti vlasnice Cortinu je naslijedio njezin brat. Ponovno ju je registrirao i neko vrijeme koristio, ali ni taj povratak na cestu nije dugo trajao.
Godine 1983. ponovno ju je spremio. Ovoga puta u štalu. Ponovno su preko automobila završile deke.
I tada je vrijeme gotovo stalo. Tri desetljeća nije ni pogledao ispod deka
Prema opisu povijesti automobila, vlasnik sljedećih 30 godina nije podizao pokrivače kako bi provjerio Cortinu.
Automobil je ostao netaknut sve do 2013.
Kada su deke napokon uklonjene, ispod njih nije pronađena hrpa dijelova niti automobil potpuno uništen desetljećima stajanja.
Cortina je preživjela u nevjerojatno originalnom stanju.
Brojač je pokazivao tek približno 15.800 milja, odnosno oko 25.400 kilometara.
Posebnost automobila nije, međutim, samo mala kilometraža.
Velik dio onoga što se na njemu vidi upravo je ono s čime je izašao iz Fordove tvornice prije više od šest desetljeća.
Karoserija nije prošla klasičnu veliku restauraciju kojom bi se automobil pokušao vratiti u stanje novoga. Sačuvani su originalna boja i unutrašnjost, a upravo tragovi vremena danas predstavljaju dio njegove priče.
To je važna razlika.
Restaurirani automobil može izgledati spektakularno, ali ovakav primjerak pokazuje kako je automobil doista izgledao nakon desetljeća koja gotovo uopće nije proveo na cesti.
Nakon 30 godina ipak je ponovno oživjela
Naravno, činjenica da je automobil desetljećima stajao na suhom ne znači da ga je bilo dovoljno otkriti, okrenuti ključ i krenuti.
Dugotrajno stajanje ostavlja posljedice čak i kada kilometraža gotovo ne raste.
Gumeni dijelovi stare, kočnice mogu blokirati, tekućine degradiraju, gorivni sustav zahtijeva pregled, a gume mogu biti neupotrebljive bez obzira na dubinu profila.
Cortina je zato nakon otkrivanja prošla pažljivo ponovno osposobljavanje kako bi se vratila u vozno stanje.
Pritom je cilj bio sačuvati njezinu originalnost, a ne napraviti automobil koji će izgledati kao da je jučer napustio salon.
Upravo to ovu Cortinu čini toliko zanimljivom.
Nije riječ o skupocjenom Ferrariju ili Porscheu koji je netko kupio kao investiciju i desetljećima svjesno čuvao očekujući rast vrijednosti.
Cortina je bila običan obiteljski automobil.
Automobil koji je trebao živjeti sasvim običnim životom
Ford je Cortinu predstavio početkom 1960-ih kao pristupačan obiteljski automobil. Bila je jednostavna, praktična i namijenjena masovnom tržištu.
Upravo zato danas je teško pronaći primjerke iz prvih godina proizvodnje koji nisu prošli desetljeća svakodnevnog korištenja, popravaka, korozije i restauracija.
Većina ih je napravljena kako bi se vozila. Ova je također započela takav život.
No prva vlasnica prestala je voziti samo sedam godina nakon što je automobil proizveden. Njezin brat kasnije ga je nakratko vratio na cestu, a onda ga 1983. ponovno spremio.
Ispod deka ostao je sljedećih 30 godina.
Kada su ih 2013. napokon podignuli, pronašli su automobil koji je u više od pola stoljeća uspio napraviti tek oko 25.000 kilometara.
Možda nije najskuplji klasični automobil na svijetu. Nema egzotičan motor niti značku zbog koje se na aukcijama automatski licitira u milijunima.
Ali postoji nešto što se restauracijom ne može kupiti. Šezdeset godina stvarne povijesti - od kojih je trideset prošlo ispod istih deka u jednoj štali.