Jedan od njih je Honda VFR750F. Posebno generacija RC36 iz 1990-ih, motocikl koji nije bio najbrži superbike svojeg vremena, najudobniji tourer niti najjeftiniji stroj u salonu. Umjesto toga napravio je nešto možda još teže - bio je iznimno dobar u gotovo svemu.

Zato se više od tri desetljeća kasnije o VFR-u i dalje govori s neobičnim poštovanjem. Visordown ga je uvrstio među najbolje V4 motocikle, uz napomenu da mnogi VFR750 iz tog razdoblja smatraju jednim od najboljih motocikala ikad napravljenih.

Honda je morala vratiti svoj ugled

Da bismo razumjeli zašto je VFR postao toliko važan, treba se vratiti u 1980-e. Honda je snažno gurala V4 konfiguraciju, ali rani VF modeli nisu uvijek imali reputaciju pouzdanosti kakvu je japanski proizvođač želio. Problemi pojedinih izvedbi, posebno s bregastim vratilima, ozbiljno su pogodili Hondin ugled.

VFR750F zato nije smio biti samo još jedan novi motocikl.

Morao je dokazati da Honda zna napraviti V4 kako treba.

Rezultat je bio motocikl konstruiran s gotovo opsesivnom pažnjom prema kvaliteti. V4 motor od 748 ccm koristio je zupčanicima pokretane bregaste osovine, rješenje koje je postalo jedan od zaštitnih znakova klasičnih VFR-ova. Osim karakterističnog zvuka, takva konstrukcija pridonijela je reputaciji izdržljivosti zbog koje ti motori i danas imaju gotovo kultni status.

Kasniji RC36 dodatno je usavršio recept. Honda nije pokušavala napraviti ekstremni trkaći motocikl s registracijskom pločicom, nego vrlo brz cestovni stroj koji možete voziti svaki dan, odvesti na dugo putovanje i onda, kada cesta postane zavojita, voziti puno ozbiljnije nego što njegov touring karakter sugerira.

Sportski motor koji nije kažnjavao vlasnika

Upravo je širina sposobnosti jedan od glavnih razloga zbog kojih VFR danas ima takvu reputaciju. Položaj vozača dovoljno je sportski da motocikl pruža pravi osjećaj kontrole, ali nije toliko ekstreman da nakon nekoliko stotina kilometara poželite sići s njega.

V4 motor također nije morao živjeti isključivo na visokim okretajima. Ima karakter, dovoljno snage za ozbiljno brzu vožnju i isporuku koja odgovara svakodnevnom korištenju.

A onda dolazi pouzdanost.

VFR750 tijekom godina stekao je reputaciju motocikla sposobnog prelaziti vrlo velike kilometraže ako se pravilno održava. To ne znači da je svaki primjerak star 30 godina danas automatski odlična kupnja. Upravo suprotno - godine mogu napraviti ono što kilometri nisu.

Električne instalacije i sustav punjenja poznate su točke koje treba provjeriti na starijim VFR-ovima, kao i regulator/ispravljač. Ovjes na starom primjerku može odavno biti spreman za obnovu, kočnice zahtijevaju pregled, a gumena crijeva, brtve i drugi dijelovi stare bez obzira na to koliko je motocikl vožen.

Ali sama osnovna mehanika razlog je zbog kojeg su mnogi primjerci uopće doživjeli današnje vrijeme.

Jedan detalj postao je zaštitni znak

Ljubiteljima klasičnih Honda posebno je zanimljiv sustav pogona bregastih osovina zupčanicima. Za razliku od klasičnog razvodnog lanca, VFR-ov takozvani gear-driven cam sustav nema lanac i pripadajući zatezač koji se tijekom života motora troše na uobičajeni način.

To ne znači da je motor 'vječan' ili da ne zahtijeva održavanje. Ventile i dalje treba provjeravati prema propisanim intervalima, ulje mijenjati, rashladni sustav održavati, a svaki rabljeni primjerak pregledati zasebno.

No upravo je kombinacija tog motora i kvalitete ostatka motocikla izgradila reputaciju koja je nadživjela njegovu proizvodnju.

Honda je u međuvremenu napravila brže VFR-ove. Napravila je snažnije motocikle, tehnološki sofisticiranije modele i strojeve koji će stari 750 ostaviti iza sebe prema gotovo svakoj brojci u katalogu.

Ali brojke nisu cijela priča.

Zašto ga ljudi još uvijek žele?

VFR750 danas se nalazi na zanimljivom mjestu tržišta rabljenih motocikala. Dovoljno je star da ga se može smatrati modernim klasikom, ali nije toliko egzotičan da bi ga vlasnik morao držati u dnevnom boravku i strahovati od svakog dodatnog kilometra.

Možete ga kupiti - i voziti.

Upravo to je možda najveća privlačnost VFR-a. Njegova vrijednost nije samo u nostalgiji ili činjenici da predstavlja razdoblje u kojem je Honda ulagala golema sredstva u razvoj V4 motocikala. I danas može poslužiti kao pravi cestovni motocikl.

Naravno, kupnja primjerka starog tri desetljeća zahtijeva puno više opreza nego kupnja pet godina starog motocikla. Servisna dokumentacija važnija je od sjaja oplate, originalno stanje često je poželjnije od desetljeća sumnjivih preinaka, a prije kupnje treba provjeriti sustav punjenja, hladni start, stanje motora, ovjes, kočnice i tragove padova.

Posebno vrijedi paziti na primjerke koji su godinama stajali. Mala kilometraža na tako starom motociklu nije nužno prednost ako je posljednjih deset godina proveo nepomičan u vlažnoj garaži.

Jedan od onih motocikala kod kojih je teško pronaći veliku manu

Možda najbolji opis VFR750 nije da je bio najbolji sportski motocikl ili najbolji touring motocikl svojeg vremena.

Nije.

Postojali su brži motocikli. Postojali su udobniji. Bilo je lakših, jeftinijih i egzotičnijih.

Problem za konkurenciju bio je u tome što je VFR gotovo sve radio vrlo dobro.

Bio je dovoljno brz da zabavi ozbiljnog vozača, dovoljno udoban za putovanje, dovoljno praktičan za svakodnevnu uporabu i, što je desetljećima poslije možda najvažnije, napravljen dovoljno kvalitetno da velik broj primjeraka još uvijek postoji.

Zbog toga se njegov ugled nije izgubio kada je Honda prestala proizvoditi VFR750. Dogodilo se gotovo suprotno.

Što je motocikl postajao stariji, sve je jasnije bilo koliko je dobro bio napravljen.

I zato danas, više od 30 godina nakon što su primjerci generacije RC36 izlazili iz Hondinih tvornica, još postoje motociklisti i stručnjaci koji za VFR750 koriste izraz koji se inače vrlo olako dijeli.

Jedan od najboljih motocikala ikad napravljenih.