Odgovor se krije u međunarodnim prometnim pravilima, ali i u nacionalnim sustavima signalizacije koji su se razvijali desetljećima. Zanimljivo je da nijedna od tih država ne krši međunarodne standarde. Naprotiv, obje su boje dopuštene, a države same određuju kako će ih koristiti.

Pravilo koje postoji još od 1968. godine

Temelj međunarodnog usklađivanja prometne signalizacije jest Bečka konvencija o cestovnim znakovima i signalima iz 1968. godine. Riječ je o sporazumu donesenom pod okriljem Ujedinjenih naroda, čiji je cilj olakšati međunarodni cestovni promet i omogućiti vozačima da razumiju znakove čak i kada putuju državama čiji jezik ne poznaju.

Konvencija usklađuje izgled i značenje brojnih prometnih znakova, ali državama ostavlja određenu slobodu pri izboru boja putokaza.

Zbog toga europske autoceste nemaju jedinstvenu boju prometnih ploča.

Primjerice, Hrvatska, Italija, Švicarska i Bosna i Hercegovina koriste zelenu podlogu s bijelim natpisima. U Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu putokazi na autocestama uglavnom su plavi.

Razlika nije povezana s kvalitetom prometnica, njihovom sigurnošću ili dopuštenom brzinom. Nije ni univerzalna oznaka za naplatu cestarine. Riječ je o nacionalnim pravilima kojima se pojedine kategorije cesta razlikuju bojama.

U Hrvatskoj svaka boja ima svoje značenje

Hrvatski sustav prometne signalizacije pritom je vrlo jasno uređen. Prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, osnovna boja putokaza ovisi o kategoriji prometnice.

Na autocestama koriste se zeleni znakovi s bijelim natpisima i simbolima, dok su na brzim cestama oni plavi, također s bijelim oznakama.

Na državnim i ostalim cestama osnovna boja znakova za vođenje prometa je žuta, s crnim natpisima. Bijela podloga s crnim oznakama koristi se za usmjeravanje prema dijelovima gradova, naseljima i važnim objektima.

Zato se na hrvatskim cestama često mogu vidjeti velike prometne ploče koje kombiniraju nekoliko boja. Primjerice, na znaku postavljenom uz državnu cestu može se nalaziti zeleni dio koji pokazuje smjer prema autocesti.

Takav sustav omogućuje vozaču da već prema boji znaka prepozna kakvom će se prometnicom nastaviti kretati.

U Njemačkoj je upravo suprotno

Zanimljivo je da pojedine europske države koriste gotovo obrnut raspored boja.

U Italiji zelena označava autoceste, dok se plava koristi za druge važnije cestovne pravce. Sličan sustav poznat je i hrvatskim vozačima.

U Njemačkoj su, međutim, putokazi na autocestama plavi, dok su na ostalim važnijim cestama često žuti. U Francuskoj se plava koristi za autoceste, a zelena za određene važne nacionalne prometne pravce.

Velika Britanija također koristi plavu podlogu za autoceste, dok su znakovi na glavnim cestama izvan mreže autocesta zeleni.

Zato vozač koji prelazi iz jedne države u drugu može primijetiti da se boja putokaza potpuno promijenila, iako se i dalje kreće autocestom.

Ipak, to ne znači da mora učiti potpuno nova prometna pravila. Simboli, oznake smjerova, brojevi cesta i ostali elementi signalizacije omogućuju prepoznavanje prometnice i snalaženje u prometu.

Upravo je to i smisao međunarodnih konvencija - uskladiti prometne znakove ondje gdje je to najvažnije, ali državama ostaviti prostor za vlastita rješenja.

Dakle, ako se sljedeći put budete vozili iz Hrvatske prema Austriji ili Njemačkoj i primijetite da su zeleni putokazi odjednom postali plavi, ne tražite neko posebno prometno pravilo.

Razlog je jednostavniji nego što se čini - svaka država ima vlastiti sustav boja, a oba su u skladu s međunarodnim standardima.