Escolano vrlo dobro poznaje drugu stranu životnog ciklusa automobila. Radi u obiteljskom Reciclautu, jednom od najpoznatijih španjolskih centara za obradu otpisanih vozila, a kroz njihove pogone prolaze automobili koji su ondje završili nakon sudara, velikih kvarova ili jednostavno zato što se daljnji popravci vlasniku više nisu isplatili.

Upravo zato njegov prvi savjet zvuči brutalno.

'Ovo nije upozorenje, ovo je račun koji vas čeka', poručuje govoreći o ozbiljnim upozorenjima koja automobil počinje prikazivati na instrumentnoj ploči.

Prvi znak: Automobil vas počinje upozoravati da nešto nije u redu

Lampica ili poruka na instrumentnoj ploči ne znači automatski katastrofalan kvar. Problem je kada se ozbiljna upozorenja počnu pojavljivati redovito, a vlasnik ih otpisuje kao senzor koji 'vjerojatno malo zeza'.

Escolano upozorava da upravo tu često počinje skuplji dio života starog automobila. Ono što vlasnik doživljava kao još jednu iritantnu poruku može završiti ozbiljnijom dijagnostikom i računom u servisu.

Naravno, nije svaka lampica jednako ozbiljna. Različite boje i simboli imaju različito značenje, pa se treba držati uputa proizvođača. Escolano je i sam ranije upozoravao da žuto upozorenje u pravilu traži provjeru, dok se ozbiljnija upozorenja ne smiju jednostavno ignorirati.

Njegova poanta nije da treba baciti automobil čim se upali jedna lampica.

Problem počinje kada upozorenja postanu dio svakodnevice.

Drugi znak: Motor vergla, ali ne želi upaliti

Još ozbiljniji signal za Escolana je automobil kojem elektropokretač normalno okreće motor, ali motor ne pali.

Takav simptom može imati više uzroka - od sustava ubrizgavanja i dovoda goriva do elektronike - a pravi trošak nije moguće utvrditi bez dijagnostike.

No Bernat upozorava na psihološku zamku u koju vlasnici tada često ulaze.

Popravi se prvi pronađeni kvar i vlasnik zaključi da je problem riješen. Nedugo zatim pojavi se drugi, zatim treći, i automobil počinje redovito posjećivati radionicu. Upravo tu, prema njegovu iskustvu s otpisanim vozilima, treba prestati razmišljati o svakom računu zasebno i pogledati širu sliku.

Nije više pitanje može li se automobil popraviti.

Gotovo svaki se automobil tehnički može popraviti ako ste spremni dovoljno platiti.

Pravo pitanje glasi: Ima li to još ekonomskog smisla?

Treći znak možda je najopasniji: Auto izgleda savršeno

Escolano ovdje daje odličan konkretan primjer.

Na autootpadu je završio Audi A4 sa samo 110.000 kilometara. Izvana je izgledao iznimno dobro, a ni kilometraža nije sugerirala automobil na kraju životnog vijeka.

Ipak, završio je ondje.

'Malo kilometara i lijep auto nisu sinonim za dobar auto', njegova je poruka.

To je posebno važna lekcija pri kupnji rabljenog automobila. Sjajna karoserija, uredna unutrašnjost i privlačna brojka na instrumentnoj ploči ne govore dovoljno o stanju motora, mjenjača, elektronike i ostalih skupih komponenti.

Kilometraža također nije jedino mjerilo istrošenosti. Dva automobila sa 110.000 kilometara mogu iza sebe imati potpuno različite živote - jedan uredno servisiran i vožen na dužim relacijama, drugi zanemarivan, stalno korišten na kratkim vožnjama ili opterećen nizom problema koji se izvana uopće ne vide.

Upravo zato Escolano upozorava da se kupac ne smije zaljubiti u automobil prije nego što sazna u kakvom je stvarnom stanju.

Četvrti znak: U godinu dana uložili ste više nego što automobil vrijedi

Posljednja Escolanova granica nema veze sa zvukom motora, dimom iz auspuha ili lampicom na instrumentima.

Treba uzeti kalkulator.

Njegov savjet je zbrojiti koliko ste tijekom posljednjih godinu dana potrošili na popravke. Ako je iznos postao veći od realne tržišne vrijednosti automobila, vrijeme je ozbiljno razmotriti ima li daljnje ulaganje smisla.

To, naravno, nije matematičko pravilo koje vrijedi za svakoga.

Automobil vrijedan 3000 eura u koji ste uložili 3500 eura ne mora automatski biti loša odluka ako ste nakon toga dobili tehnički zdrav automobil koji poznajete i koji namjeravate dugo voziti. Ni kupnja drugog rabljenog vozila ne jamči da nekoliko mjeseci kasnije nećete dobiti novi veliki račun.

Ali Escolano upozorava na nešto drugo - emocionalno vezivanje uz automobil može vlasnika spriječiti da primijeti koliko ga zapravo košta.

Jedan kvar popravljamo zato što smo prošli mjesec već platili drugi. Zatim dolazi treći jer smo 'već toliko uložili da sad nema smisla odustati'. Tako automobil koji vrijedi nekoliko tisuća eura tijekom nekoliko godina može progutati iznos za koji se mogao kupiti znatno bolji primjerak.

Zato četiri Escolanova znaka zapravo vode prema jednom pitanju.

Ne pitajte samo može li se automobil još popraviti.

Pitajte koliko vas košta da ostane na cesti i što za taj novac dobivate.

Ponekad će odgovor biti da ga se svakako isplati zadržati.

A ponekad će ono što izgleda kao još jedno bezazleno upozorenje doista biti upravo ono kako ga Bernat opisuje - račun koji vas već čeka kod mehaničara.