Europska unija želi zaštititi svoju automobilsku industriju od sve snažnije kineske konkurencije i smanjiti ovisnost o azijskim proizvođačima baterija. No taj bi plan mogao imati neugodne posljedice za kupce.
Prema analizi ekonomskog instituta Bruegel, zahtjev da se baterijske ćelije za električne automobile proizvode u Europi mogao bi povećati troškove proizvodnje za čak 2100 eura po vozilu.
Riječ je o procjeni za električni automobil s baterijom kapaciteta 60 kWh, kakva se ugrađuje u brojne modele srednje klase. Iako povećanje proizvodnih troškova ne znači automatski i jednako poskupljenje za kupce, analiza upozorava na problem s kojim se Bruxelles suočava: kako zaštititi europska radna mjesta i proizvodnju, a istodobno omogućiti građanima kupnju pristupačnih električnih automobila.
Europski proizvođači već su pod pritiskom kineskih konkurenata koji zahvaljujući velikim proizvodnim kapacitetima i nižim troškovima baterija mogu nuditi električne automobile po konkurentnijim cijenama.
Zbog toga se u Europskoj uniji razmatraju mjere kojima bi se potaknula domaća proizvodnja ključnih dijelova, osobito baterija.
Europske baterije mogle bi biti znatno skuplje
Prema Bruegelovoj analizi, proizvodnja baterijskih ćelija u Europskoj uniji mogla bi stajati oko 85 eura po kilovatsatu, dok se cijena ćelija iz konkurentnijih proizvodnih sustava procjenjuje na približno 50 eura po kWh.
Razlika iznosi 35 eura po kilovatsatu. Kod baterije kapaciteta 60 kWh to znači dodatni trošak od 2100 eura po automobilu.
Ako bi proizvođači taj trošak u cijelosti prenijeli na kupce, električni automobili mogli bi postati osjetno skuplji.
Dodatnih približno 200 eura po vozilu mogli bi donijeti i određeni zahtjevi povezani s korištenjem čelika proizvedenog uz niže emisije ugljikova dioksida.
S druge strane, pojednostavljenje postupaka homologacije, koje se također razmatra u Bruxellesu, prema procjeni instituta donijelo bi uštedu od samo 61 euro po automobilu.
Važno je naglasiti da poskupljenje od 2100 eura nije donesena odluka niti službena najava novih cijena. Riječ je o hipotetskom scenariju koji pokazuje koliko bi određeni zahtjevi za europskim podrijetlom komponenti mogli povećati troškove proizvodnje.
Konačan utjecaj na cijene ovisit će o budućim propisima, državnim poticajima i odluci proizvođača koliki dio dodatnih troškova mogu sami preuzeti.
Europa proizvodi 2,6 milijuna automobila manje nego 2019.
Zabrinutost europskih institucija nije bez razloga. Prema podacima koje navodi Bruegel, proizvodnja automobila u Europskoj uniji smanjila se za 19 posto u odnosu na 2019. godinu.
To znači da se godišnje proizvodi približno 2,6 milijuna automobila manje nego prije pandemije. Istodobno je 2025. u Europi prodano oko 2,2 milijuna novih automobila manje nego 2019. godine.
Automobilska industrija, uključujući proizvođače vozila, dobavljače dijelova i povezane djelatnosti, osigurava približno 14 milijuna radnih mjesta u Europi.
Upravo zato Bruxelles pokušava pronaći način da zaustavi slabljenje europske proizvodnje i spriječi daljnji gubitak radnih mjesta.
No stručnjaci upozoravaju da bi pretjerana zaštita domaćih proizvođača mogla imati suprotan učinak od željenog.
Ako električni automobili zbog novih pravila postanu skuplji, dio kupaca mogao bi odgoditi njihovu kupnju ili se odlučiti za automobile s motorima s unutarnjim izgaranjem.
Europa je već snažno ovisna o azijskim proizvođačima
Problem je posebno izražen u proizvodnji baterija, jednom od najvažnijih i najskupljih dijelova električnog automobila.
Prema Bruegelovim podacima, južnokorejske kompanije kontroliraju približno 65 posto postojećih proizvodnih kapaciteta baterijskih ćelija u Europi.
Istodobno kineske kompanije sudjeluju s oko 55 posto u kapacitetima novih tvornica koje su trenutačno u izgradnji.
To znači da se čak i baterije proizvedene na europskom tlu često oslanjaju na tehnologiju, kapital i proizvodne procese azijskih kompanija.
Europska unija već je uvela dodatne carine na električne automobile proizvedene u Kini, koje za pojedine proizvođače mogu dosegnuti 35,3 posto povrh osnovne uvozne carine.
Međutim, Bruegel upozorava da takve mjere ne obuhvaćaju jednako sve vrste vozila, pa kineski proizvođači mogu prilagođavati svoju ponudu i povećavati izvoz drugih pogonskih tehnologija, uključujući plug-in hibride.
Tko će na kraju platiti zaštitu europske industrije?
Bruegel ne osporava potrebu jačanja europske automobilske industrije, ali upozorava da dugotrajna zaštita domaćih proizvođača može smanjiti pritisak na povećanje učinkovitosti i snižavanje cijena.
Umjesto trajnih trgovinskih prepreka, institut predlaže privremene mjere koje bi bile povezane s konkretnim poboljšanjima konkurentnosti europskih proizvođača.
Također zagovara privlačenje stranih ulaganja u europsku proizvodnju baterija, uključujući suradnju s azijskim kompanijama koje već raspolažu razvijenom tehnologijom i velikim proizvodnim kapacitetima.
Pred europskom automobilskom industrijom tako je težak izbor. Zaštita radnih mjesta i smanjenje ovisnosti o Kini važni su strateški ciljevi, ali njihovo ostvarivanje ne bi smjelo dovesti do toga da električni automobili postanu još manje dostupni prosječnim kupcima.
Jer ako zaštita europske proizvodnje rezultira skupljim automobilima, račun bi na kraju mogli platiti upravo građani kojima bi električna mobilnost trebala postati pristupačnija.