Automobil je pokretna stvar, ali za razliku od mnogih drugih pokretnina, njegovo korištenje u prometu moguće je samo ako je uredno registriran. Upravo zato suvlasništvo nad vozilom, iako pravno sasvim moguće, u praksi često otvara niz problema - od administracije do ozbiljnih sukoba među suvlasnicima.
Na prvi pogled mnogima se čini nelogičnim da bi itko svjesno pristao imati automobil u suvlasništvu. Takav odnos najčešće ne pojednostavljuje život, nego ga dodatno komplicira. Ipak, životne okolnosti ne pitaju uvijek što bismo željeli. Suvlasništvo nad vozilom često nastaje u ostavinskom postupku, primjerice kada pokojnik nije ostavio oporuku ili njome nije jasno odredio kome pripada automobil.
vezane vijesti
Tada se imovina dijeli prema zakonu - polovica jednom nasljedniku, polovica drugome, ili u drugim omjerima, ovisno o broju nasljednika. Moguće je i da je oporukom izrijekom određeno kako vozilo pripada dvjema ili više osoba. Razlozi za takvu odluku mogu biti različiti, ali posljedice često postaju vrlo konkretne.
Pravno gledano, nema nikakve zapreke da automobil bude u suvlasništvu. Kao i svaka druga stvar, i vozilo može pripadati većem broju osoba. No ono što na papiru izgleda jednostavno, u svakodnevici često postaje izvor nesporazuma.
Tko će voziti automobil? Hoće li se suvlasnici izmjenjivati? Tko plaća gorivo, servis, osiguranje i nepredviđene kvarove? Sve su to pitanja koja mogu izazvati prijepore, ali pravi problemi najčešće počinju ondje gdje završava dogovor - u papirologiji.
Na koga se registrira vozilo ako ima više vlasnika
Propisi su u tom dijelu prilično jasni. Ako je vozilo u vlasništvu više osoba, registrira se na jednu od njih, i to na temelju pisane izjave koju suvlasnici predaju stanici za tehnički pregled. U prometnoj dozvoli, u rubrici za napomene, upisuje se riječ 'Suvlasništvo'.
Drugim riječima, zakon dopušta suvlasništvo, ali za registraciju traži suglasnost svih uključenih. A upravo tu nastaje problem kada jedan od suvlasnika odbije dati potrebnu pisanu izjavu.
Bez pisane izjave svih suvlasnika registracija vozila nije moguća. To znači da automobil ne može legalno sudjelovati u prometu, bez obzira na to što je možda tehnički ispravan i spreman za vožnju.
Ako jedan od suvlasnika iz inata, neslaganja ili nekog trećeg razloga odbija dati suglasnost, drugi suvlasnik preostalo rješenje mora tražiti na sudu. U tom slučaju od suda se može zahtijevati da naloži drugom suvlasniku izdavanje izjave potrebne za registraciju vozila. Ako ni tada ne postupi po odluci, sudska presuda može zamijeniti njegovu izjavu.
Takav rasplet zvuči komplicirano - i doista jest. Sudski postupci mogu biti dugotrajni i skupi, a vozilo u međuvremenu stoji neiskorišteno. Automobil koji ne može biti registriran vrlo brzo postaje teret, a ne korist.
I manjinski suvlasnik može ozbiljno blokirati uporabu vozila
Koliko takve situacije mogu otići daleko, pokazuje i praksa Županijskog suda u Zagrebu. U presudi iz listopada 2018. godine sud je odlučivao u slučaju u kojem je suvlasnica sa 7/8 udjela u vozilu tražila zaštitu jer joj drugi suvlasnik, vlasnik preostale 1/8, nije htio dati izjavu potrebnu za registraciju.
Sud je zaključio da je većinska suvlasnica opravdano smatrala kako joj je povrijeđeno pravo upravljanja i iskorištavanja zajedničke stvari, jer bez te izjave nije mogla registrirati ni koristiti vozilo. Sud je pritom zauzeo stav da u takvim okolnostima može intervenirati i odlučiti o upravljanju zajedničkom stvari, osobito kada se manjinski suvlasnik protivi odluci većinskog.
Taj primjer najbolje pokazuje koliko i relativno malen suvlasnički udio može zakomplicirati svakodnevni život. I 'samo' 1/8 vozila, ako nije riješena dogovorom, može dovesti do ozbiljnog pravnog i praktičnog problema.
Ne možete unaprijed riješiti sve buduće registracije
Ipak, postoji još jedno važno ograničenje. Sudska zaštita ne znači da ćete jednom presudom riješiti sve buduće registracije. Naime, ne može se unaprijed tražiti da sud naloži drugom suvlasniku da i svake sljedeće godine daje suglasnost za produljenje registracije.
Prema stajalištu suda, takav zahtjev nije osnovan jer se odluka donosi u odnosu na konkretno uskraćivanje suglasnosti, a ne unaprijed za buduće situacije koje se tek mogu, ali i ne moraju dogoditi. Osim toga, anticipirana suglasnost za buduće registracije prema sudskom stavu izlazi iz okvira redovite uprave.
To u praksi znači da ni sudski dobivena zaštita ne jamči trajni mir. Ako među suvlasnicima nema dogovora, isti problem može se ponovno otvoriti već pri sljedećoj registraciji.
