Zašto su nam table toliko bitne? Trg maršala Tita čak sedam puta mijenjao ime

'Na ulične nazive možemo gledati kao na registar povijesnih događaja i osoba. Oni su pogodni za ideološku političku manipulaciju zato što oni čine svakodnevni gradski krajolik, a istodobno u njima se mogu iščitati određeni povijesni narativi. Mi njih tretiramo kao fenomen kolektivnog kulturnog pamćenja i zaborava', kazala je za tportal Laura Šakaja, profesorica na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu i autorica knjige 'Uvod u kulturnu geografiju', koja se u više navrata bavila fenomenom preimenovanja ulica i trgova.

Preimenovanju su obično prethodili dramatični politički prevrati. 'Odlična je sintagma da su promjene imena ulica rituali revolucije', dodaje.

A takve revolucije nakon kojih je uslijedilo brisanje spomena onih prethodnih, dogodile su se nekoliko puta.

Prvi ključni moment je prvo službeno imenovanje ulica u vrijeme Mažuranićevih reformi 1878. Tada su u nazivlju dominirali zaslužni Hrvati i u skladu s tim ime dobivaju Frankopanska ulica, Preradovićeva, Strossmayerovo šetalište…

Trg maršala Tita u to se doba tek formira; 1855. podignuta je prva zgrada na ledini koja je do tada služila za sajam. Od tuda dolazi i prvo ime Sajmišni trg. Zgradu kasnije preuzima zagrebačko Sveučilište i Trg krajem 80-ih godina 19. stoljeća postaje Sveučilišni trg.

Raspadom Austro-Ugarske i završetkom Prvog svjetskog rata, Trg prvi put dobiva političko ime i postaje Willsonov trg, u čast američkom predsjedniku Thomasu Woodrowu Wilsonu.

'U Kraljevini Jugoslaviji na površinu dominantno dolazi ideja slavenstva i zajedništva Južnih Slavena. Tada svoja imena dobivaju Masarykova, Varšavska, Vlaška… ' napominje Šakaja. Sukladno tome, 1927. gradske vlasti odbacuju Willsona i našem trgu nadijevaju ime po kralju Aleksandru I. Karađorđeviću, srpskom monarhu koji je apsolutističkim metodama vladao Kraljevinom Jugoslavijom i Kraljevinom SHS.

Vremena se ponovno mijenjaju, 1941. uspostavljena je NDH, a ustaške vlasti brišu svaki spomen bivše kraljevine s imena ulica i trgova, a stavljaju imena nacističko-fašističkog konteksta. Naš trg taj trend ovog puta zaobilazi.

Za vrijeme NDH naziva se jednostavno - Trg I. Šakaja nam objašnjava otkud to nemaštovito ime. 'Nisu stigli imenovati sve u te četiri godine. Neke ulice jesu imenovali po ustaškim zaslužnicima, ali izbrisali su puno više nego što su imenovali. Čekao se završetak rata i imena novih heroja po kojima se moglo imenovati ulice i trgove', pojašnjava.

No kraj rata donio je pobjedu njihovih protivnika. Uspostavom Jugoslavije 1945. Trg se nekoliko mjeseci zove Kazališni trg, a tek 1946. dobiva sadašnje: Trg maršala Tita.

Nakon uspostave Republike Hrvatske kreće brisanje partizanskih boraca i brigada te imena partijskih funkcionera s imena ulica i trgova. 'Slijede dva procesa, dekanonizacija komunizma s jedne i referiranje na vlastitu nacionalnu kulturu i povijest s druge strane. Ulice dobivaju znanstvenici, umjetnici i slično', kaže Šakaja.

Podsjeća na to da Trg maršala Tita nije jedini sa spornim imenom. Spominje i Trg žrtava fašizma koji je u jednom periodu bio preimenovan u Trg hrvatskih velikana i uz Trg maršala Tita jedini je koji je zadržao ime iz komunističke Jugoslavije.

'Proces imenovanja u postsocijalističkim zemljama odvijao se na isti način, no kod nas je problem povijest Drugog svjetskog rata, odnosno nekritičko miješanje ustaštva i nacionalne ideje i teško razdvajanje komunizma i antifašizma', zaključuje.