sfere utjecaja

Trumpove teritorijalne igre: Novi imperijalizam ili predstava 'cara u novom ruhu'

10.01.2026 u 17:56

Bionic
Reading

Početak 2026. godine obilježio je događaj koji je mnoge šokirao: američka operacija u Venezueli i zarobljavanje tamošnjeg predsjednika Nicolasa Madura. No tek dan kasnije, dok se dim razišao, postalo je jasno da svijet ulazi u novu političku fazu

Američki predsjednik Donald Trump, vraćajući se zrakoplovom Air Force One iz Floride u Washington, otvoreno je govorio o detaljima operacije. Tvrdeći da su Sjedinjene Države sada 'preuzele kontrolu' nad Venezuelom, najavio je i da su američke kompanije spremne iskoristiti njezina golema naftna bogatstva.

Operacija je, prema Trumpovim riječima, provedena bez ijedne američke žrtve, ali uz poginule Venezuelance i Kubance. Ohrabren uspjehom, predsjednik je zaprijetio i drugim državama. Kuba je, rekao je, 'spremna pasti', Kolumbiju je opisao kao zemlju kojom upravlja 'bolesnik' uključen u trgovinu drogom, a ponovno je aktualizirao i ideju preuzimanja Grenlanda, autonomnog teritorija Danske i članice NATO-a, pozivajući se na američku 'nacionalnu sigurnost'.

Povratak imperijalističkog narativa

Poruka Washingtona bila je jasna i demonstrativna. Američki State Department objavio je na društvenim mrežama poruku: 'Ovo je NAŠA hemisfera', uz fotografiju odlučnog Trumpa.

Ideološko opravdanje nove politike iznio je zamjenik šefa osoblja Bijele kuće Stephen Miller, poručivši da je svijet oduvijek vođen silom i moći. Miller, jedan od rijetkih visokih dužnosnika iz Trumpova prvog i drugog mandata, danas se profilirao kao glavni ideolog administracije.

U objavama na društvenim mrežama tvrdio je da je Zapad nakon Drugog svjetskog rata pogriješio odričući se svojih carstava i 'kažnjavajući sam sebe' kroz neoliberalni poredak. Prema tom pogledu, vrijeme isprika je završilo.

Tri sile i povratak 'revizionističkih carstava'

Sjedinjene Države su i ranije intervenirale i rušile režime diljem svijeta, ali ovo je prvi put nakon Drugog svjetskog rata da to čine otvoreno, pozivajući se na imperijalizam. Time se, kako piše Guardian u svojoj analizi, SAD svrstao uz druge velike sile koje otvoreno teže povratku izgubljenog imperijalnog statusa.

Ruski predsjednik Vladimir Putin gradi narativ obnove povijesnih ruskih teritorija, dok kineski predsjednik Xi Jinping govori o 'velikom nacionalnom preporodu' i povratku granica carstva iz doba dinastije Qing, uključujući i Tajvan.

Trump, poput njih, gleda u prošlost. Njegov omiljeni američki predsjednik je William McKinley, simbol teritorijalnog širenja SAD-a krajem 19. stoljeća. Inspiraciju pronalazi i u Monroeovoj doktrini iz 19. stoljeća.

Od Monroeove do 'Donroeove' doktrine

Izvorna Monroeova doktrina, koju je 1823. formulirao predsjednik James Monroe, trebala je spriječiti europski kolonijalizam u Americi. No početkom 20. stoljeća ju je predsjednik Theodore Roosevelt proširio tzv. Rooseveltovim dodatkom, dajući SAD-u pravo intervencije kao 'međunarodnoj policiji'.

Trumpova administracija sada govori o novoj verziji – 'Trumpovom dodatku' Monroeovoj doktrini, s ciljem 'obnove američke premoći na zapadnoj hemisferi'. Sam Trump ju je prozvao 'Donroeova doktrinom', naglašavajući da je 'veća i jača' od svih prethodnih.

Unatoč oštroj retorici, ostaje nejasno kako Washington planira dugoročno djelovati u Venezueli. Unutar administracije nema jasnog konsenzusa. Neki analitičari tvrde da SAD u suštini nastavlja politiku koju provode desetljećima, samo bez diplomatske maske.

Profesor s britanskog Birmingham City Universityja Kehinde Andrews smatra da Trump ne donosi ništa bitno novo: razlika je samo u otvorenosti. No dodaje da bi eventualno zauzimanje Grenlanda predstavljalo ozbiljan presedan, jer bi značilo izravan udar na zapadnog saveznika.

Sfere utjecaja 

Bivša dužnosnica Bijele kuće Fiona Hill upozorava da svijet podijeljen u sfere utjecaja može brzo postati nestabilan. Trump, prema njezinim riječima, zadržava pravo djelovanja i izvan zapadne hemisfere, uključujući Iran ili Gazu.

Takav pristup, bez jasnih pravila i ograničenja, čini globalni poredak krhkim i nepredvidivim.

Američka javnost zasad se protivi dugotrajnom angažmanu u Venezueli, ali Trumpova baza pozdravila je uspješnu operaciju, što je predsjedniku donijelo blagi rast popularnosti. U trenutku unutarnjih problema, vanjskopolitički spektakli mogli bi poslužiti kao sredstvo skretanja pozornosti.

SAD pod Trumpom možda ne postaje klasično carstvo, ali sve više djeluju imperijalistički – namećući volju jačega slabijima, uz rastući rizik globalnog kaosa.