'Umro je potpukovnik Don Antonio Tejero Molina. Čovjek od časti, nepokolebljive vjere i velike ljubavi prema Španjolskoj', napisao je na mreži X odvjetnik njegove obitelji Luis Felipe Utrera Molina, istoga dana kada su javno objavljeni povjerljivi dokumenti o tom neuspjelom državnom udaru. Umro je u dobi od 93 godine.

S lakiranim kožnim trorogim šeširom na glavi i gustim brkovima, slika ovog časnika Civilne garde, koji je stigao s 200 ljudi kako bi zastupnike uzeo za taoce i pokušao izvesti državni udar, tada je Španjolcima bila nepoznata, ali će postati slavna. Zastupnici su se upravo spremali glasati za imenovanje Leopolda Calva Sotela na dužnost šefa vlade, u zemlji koja je tada tek izišla iz Francove diktature (1939. – 1975.).

'Utemeljiteljski mit'

U vrijeme neuspjelog puča, u Španjolskoj poznatog kao '23-F', Tejero je iza sebe imao trideset godina karijere u Civilnoj gardi, a bio je povezan i s pokušajem državnog udara 1979. godine (Operacija Galaksija), zbog čega je bio osuđen na sedam mjeseci zatvora.

Za Javiera Cercasa, autora knjige Anatomija jednog trenutka posvećene tom događaju, neuspjeh puča — tijekom kojeg su oklopna vozila izašla na ulice Valencije, a jedna divizija nakratko preuzela kontrolu nad studijima državne radiotelevizije — predstavlja 'utemeljiteljski mit španjolske demokracije'.

Juan Carlos, koji je postao kralj nakon Francove smrti, koji ga je i odredio za nasljednika, spriječio je taj pokušaj puča, poručivši u svečanom obraćanju javnosti da 'Kruna (...) ne može ni na koji način tolerirati akcije ili stavove osoba koje silom pokušavaju prekinuti demokratski proces'.

Tejero je na suđenju tvrdio da je 'početkom 1981. godine situacija u Španjolskoj bila (...) teža nego 1936. godine', na početku Građanskog rata. Također je ustvrdio da bi, kada bi mogao, to ponovno učinio.

Dok su 1936. godine vojnici, uključujući Franca, branili svoju pobunu protiv republikanske vlade pozivajući se na navodnu komunističku prijetnju, 1981. godine dio njih protivio se legalizaciji Komunističke partije i pozivao na primjenu sile protiv baskijske organizacije ETA-e, čija je jedna od glavnih meta bila vojska.

Nakon neuspjelog puča, Tejero je izbačen iz Civilne garde i osuđen na 36 godina zatvora zbog vojne pobune. No, na uvjetnu slobodu pušten je 1996. godine.

Zanimljivo je da se iz zatvora neuspješno kandidirao na izborima 1982. godine. Otkako je izašao iz zatvora, rijetko se pojavljivao u javnosti. No 2019. godine nazočio je pokopu Francova lijesa na groblju na sjeveru Madrida, nakon što je po nalogu vlade Pedra Sancheza ekshumiran iz monumentalnog mauzoleja Dolina palih. Svećenik koji je vodio ceremoniju bio je Tejerov sin, Ramon.