Novo istraživanje sugerira da poremećaji u ionosferi, uzrokovani snažnom solarnom aktivnošću, mogu djelovati kao okidač za već napregnute rasjede u Zemljinoj kori
Znanstvenici sa Sveučilišta u Kyotu iznijeli su provokativnu novu hipotezu: snažne Sunčeve oluje možda ne uzrokuju izravno potrese, ali bi mogle pomoći da se oni pokrenu u trenucima u kojima su rasjedi već na rubu pucanja, objavio je Science Daily.
Istraživanje predstavlja teorijski model koji povezuje svemirsko vrijeme s geofizičkim procesima duboko u Zemlji. Premda autori naglašavaju da njihov model nije alat za prognoziranje potresa, otvara novo polje za razmišljanje o mogućoj interakciji između Sunca i seizmičke aktivnosti.
Kako bi Sunce moglo utjecati na potrese
Prema predloženom modelu, snažne solarne baklje i druge epizode intenzivne Sunčeve aktivnosti mogu poremetiti ionosferu, električki nabijeni sloj atmosfere. Ti poremećaji mogu stvoriti električna polja koja, u određenim uvjetima, prodiru do krhkih zona rasjeda u Zemljinoj kori.
Ako je rasjed već kritično napregnut, dodatni elektrostatski pritisak mogao bi biti 'zadnji poticaj' potreban da započne potres, sugeriraju autori.
Rasjedi kao golemi kondenzatori
Ključ ideje leži u neobičnom električnom ponašanju napuknutih stijena. Istraživači pretpostavljaju da pukotine u kori mogu sadržavati vodu pod ekstremnim tlakom i temperaturom, možda u 'superkritičnom' stanju. Takve zone mogle bi se ponašati poput kondenzatora, sustava koji pohranjuje električni naboj, povezujući površinu Zemlje s donjom ionosferom.
U takvom 'globalnom električnom krugu' promjene u ionosferi mogle bi utjecati na naprezanja unutar rasjeda.
Nema dokaza o izravnoj uzročnosti
Autori naglašavaju da njihova hipoteza ne tvrdi da Sunčeve oluje uzrokuju potrese. Riječ je o mogućem doprinosu u specifičnim okolnostima, kada je rasjed već blizu pucanja. Drugim riječima, unutarnje sile Zemlje i dalje su glavni pokretač potresa, ali svemirsko vrijeme moglo bi igrati sporednu, modulirajuću ulogu u njihovu nastajanju.
Studija spaja fiziku plazme, znanost o atmosferi i geofiziku te sugerira da bi istodobno praćenje ionosfere i podzemnih naprezanja moglo pomoći boljem razumijevanju pokretanja potresa.
Za sada je riječ o teorijskom okviru koji tek treba potvrditi opažanjima. Ako se pokaže točnim, mogao bi otvoriti potpuno novu dimenziju u istraživanju seizmičkih rizika – onu koja seže sve do aktivnosti Sunca.