Najveći teret sve više pada na regionalne proračune, upozorava istraživač Janis Kluge za portal Meduza. Rusija se uvelike oslanja na visoke plaće i jednokratne bonuse da bi privukla dobrovoljce, a taj financijski poticaj zasad funkcionira: broj novopotpisanih ugovora ostaje relativno stabilan i dovoljan da nadoknadi gubitke na bojištu. Međutim sustav postaje sve skuplji i dugoročno sve teže održiv.

Prema Klugeu, ako se razina gubitaka zadrži na razini iz 2023. godine, Rusiji će biti potrebno najmanje 20.000 novih vojnika mjesečno, a cilj je bliže brojci od 30.000 njih. Trenutno se ta razina još uvijek postiže, ali uz stalno povećavanje novčanih ponuda.

Ključni problem je to što velik dio troškova snose same ruske regije. One se međusobno natječu u visini bonusa za potpisivanje ugovora, što podiže cijenu regrutacije. U nekim siromašnijim regijama isplate tako dosežu iznose višestruko veće od prosječne godišnje plaće.

Kluge upozorava da takav model ima jasne granice. Regionalni proračuni nisu neograničeni, a kako rat traje već četvrtu godinu, pritisak na lokalne financije postaje sve vidljiviji. Pitanje više nije može li Rusija trenutno regrutirati dovoljno ljudi, već koliko dugo može plaćati sve skuplje dobrovoljce.

Kremlj želi izbjeći veliku mobilizaciju

Istodobno Kremlj očito želi izbjeći novu veliku mobilizaciju, poput one iz 2022. godine, jer je izazvala paniku i masovni odlazak muškaraca iz zemlje. Zbog toga vlasti radije povećavaju financijske poticaje nego da posegnu za politički rizičnijim mjerama.

Analiza pokazuje i da se struktura regruta postupno mijenja. Kako rat odmiče, sve je teže privući motivirane dobrovoljce pa se sustav sve više oslanja na financijski ranjivije skupine stanovništva.

Ruski model regrutacije zasad funkcionira i održava potrebne brojke, no njegova održivost sve više ovisi o novcu i spremnosti regionalnih vlasti da nastave financirati sve skuplji ratni pogon.