Devetnaestogodišnja Andrea Pirjać, Dubrovčanka sa zagrebačkom adresom, imala je sreće. Spašena je brzom i koordiniranom akcijom hrvatske i britanske policije nakon što je majka prijavila njezin nestanak. Nađena je u Londonu, a, prema svemu sudeći, riječ je o protupravnom oduzimanju slobode. Andrea je tek jedna od niza mladih osoba čiji se nestanak prijavljuje svakog tjedna. Većina njih ubrzo se i vraća kući, no kako policija može razaznati je li riječ o svojevoljnom odlasku, bijegu od kuće i problema ili pak sumnjivom nestanku s obilježjem kriminalnog djela?
Mr. sc. Josip Pavliček, predavač na Policijskoj akademiji objašnjava postupanje policije prilikom prijave nestanka osobe. Dok se većina lica koje svaki tjedan gledamo u izvješću Nacionalne evidencije nestalih osoba ubrzo vrati kući, manji broj slučajeva ipak je drugačiji.
Nestanak osobe tako može biti jedan od simptoma da je počinjeno protupravno oduzimanje slobode, otmica, silovanje, kaznena djela povezana s međunarodnom prostitucijom, trgovanje ljudima i ropstvo pa i ubojstvo. To nam potvrđuje i dosadašnja kriminalistička praksa pa na osnovi toga možemo govoriti o tamnoj brojci kaznenih djela u populaciji nestalih osoba.
Ako postoji i mala sumnja, nestanak tretirati kao sumnjiv
'Nestanak mladića koji se više puta udaljavao od kuće, koji često izbiva zbog zajedničkih putovanja s prijateljima, nećemo kategorizirati isto kao i nestanak djevojke koja se nije vratila iz škole iako je najavila roditeljima da je krenula kući, čiji je mobitel isključen i koju su prijatelji vidjeli kako ulazi u vozilo nepoznate osobe', objašnjava Pavliček na stranici Nestali.hr.
No kriminalistima nije uvijek jednostavno neki nestanak svrstati u kategoriju rizičnog, jer u prvim stadijima istrage uvijek nedostaju ključne informacije. Stoga veći dio činjenica govori u prilog niskog rizičnog nestanka, a manji dio ide u prilog rizičnog nestanka osobe.
Treba odlučiti angažirati dodatne resurse ili ne te treba li 'dizati nepotrebnu paniku'. Pavliček naglašava, u dvojbenim situacijama treba postupati kao da je nestala osoba žrtva kaznenog djela. Jer ako je ipak riječ o ubojstvu, a policija odmah po prijavi na to ne posumnja, može doći do propusta u prikupljanju činjenica do kojih će se kasnije teško doći.
Nema riječi kojima bi se mogla opisati važnost žurnog prikupljanja obavijesti od bliskih osoba, pregleda prostora u kojem je stanovala nestala osoba, pretrage terena, obavljanja provjera itd.
'Nesnalaženje u tim prvim satima, rijetko danima, dovodi često do nepopravljivih gubitaka u procesu kriminalističkog istraživanja. Preostat će nam samo žaljenje što nismo poduzimali ovu ili onu radnju i traženje odgovornih, no to neće bitno pomoći pronalaženju nestale osobe', kaže Pavliček i naglašava kako je izuzetno bitan multidisciplinaran pristup. Pritom je najvažnija analitika, jer prilikom nestanka osobe postoji manjak materijalnih tragova.
Trebaju se pregledati svi kontejneri u zoni nestanka
'Radi se o specifičnim oblicima operativne analitike, gdje će se sve informacije slijevati u bazu podataka, razvrstavati, analizirati i na osnovi njih donositi odluke o daljnjim radnjama. Površnosti, preskakanju pojedinih radnji, fragmentarnom pristupu u istraživanju kaznenih djela nestalih osoba nema mjesta.
'I na kraju treba istaknuti načelo upornosti. Izostanak brzog pronalaska nestale osobe, osumnjičenika i korisnih tragova u kratkom će vremenu početi dovoditi do gubitka motivacije angažiranih istražitelja, pada intenziteta istraživanja i u konačnici prekida aktivnog rada na slučaju. U tom smislu voditelj istraživanja mora brinuti o ispravnom raspoređivanju i korištenju raspoloživih ljudskih i materijalnih potencijala. On je taj koji mora voditi računa o intenzitetu istraživanja, koji mora smoći snage i motivirati suradnike kada ovi klonu i izgube motiv za daljnjim radom. Ako nemamo dovoljno upornosti, primjerice prilikom pretrage šire zone nestanka osobe i ne pregledamo li detaljno sve kontejnere za smeće, postoji vjerojatnost da ćemo izgubiti predmete koji su možda poslužili za omamljivanje žrtve prilikom otmice', zaključuje.
Primamljivi oglasi u inozemstvu iza kojih se krije horor
Nestanci se mogu povezati i s primamljivim oglasima za poslove u inozemstvu. Priča je to koja često završava u užasu prostitucije, protupravnog oduzimanja slobode i nasilju. Hrvatska nije izuzeta iz tog brzorastućeg crnog biznisa.
Tako je bilo i početkom 2012., kada je hrvatska sudjelovala u velikoj međunarodnoj policijskoj akciji Catalunya. Tri djevojke iz Hrvatske, s područja Zagreba i Čakovca, prijavile su se za posao u ugostiteljstvu u Španjolskoj. Umjesto posla, kriminalna skupina, čiji su članovi iz Hrvatske, Srbije, Bugarske i Rumunjske, u poznatom ljetovalištu Lloret de Mar podvodila ih je na ulici za 20 do sto eura po odnosu. Djevojkama su uzimali 70 posto novca te ih cijelo vrijeme kontrolirali i nadzirali uz sustavno psihičko i fizičko maltretiranje.
Doznali smo kako prepoznati sumnjive oglase za posao. Lažni oglasi najčešće sadrže nejasne informacije o ponuđenom poslu. Sumnjive su i one ponude u kojima je garantirana dobra zarada bez obzira na kvalifikacije. Ključna je riječ kod sumnjivih oglasa 'hitno tražim'. To vam već treba biti dovoljan razlog za sumnju. Najčešći su lažni poslovi čuvanje djece u inozemstvu, poslovi koje nude agencije za manekenstvo ili posredovanje u sklapanju brakova, fotostudiji, oglasi za administrativnog tajnika ili tajnicu u Hrvatskoj uz oznaku 'žurno tražim, odlično plaćam'. Pod policijskim povećalom su i oglasi za rad u ugostiteljskim objektima i rad u noćnim klubovima.
Što trebate napraviti ako vam je oglas sumnjiv?
Iz policije savjetuju da je nužno zatražiti primjerak i pojašnjenje ugovora o zapošljavanju te stupiti u kontakt s poslodavcima i raspitati se o svim detaljima posla. Radnu dozvolu potrebno je osobno ishoditi, a ne dopustiti nekome da vam 'sredi' administrativne poslove.
Usto je potrebno kopirati sve osobne dokumente te radni ugovor i primjerke ostaviti rodbini, prijateljima, a putovnicu pokazivati samo ovlaštenim službenicima i ni u kojem je slučaju davati nekom drugom. Potrebno je i, kažu u policiji, naučiti osnovne riječi stranog jezika zemlje destinacije, pamtiti granične prijelaze prilikom puta te kontaktirati Veleposlanstvo RH u toj zemlji.
