Divlji zapad – tako studenti s kojima smo razgovarali opisuju tržište najma stanova uoči nove akademske godine. Oni su danas, kažu, skupi kao zlato, a u Zagrebu ih je teško pronaći ispod 500 eura bez režija. No cijena je tek dio problema.

Premda su brucoši odrasli izvan Zagreba možda donedavno mislili da će novi dom u metropoli pronaći u nekoliko klikova ili kreativnim oglasom u grupama na Facebooku, to nije tako jer je potražnja velika, posebice krajem kolovoza. Upravo sada studentski centri objavljuju privremene rezultate natječaja za smještaj u studenske domove, a prema ovogodišnjim rezultatima, gotovo tri tisuće studenata ostalo je bez mjesta u Zagrebu – no kreveta u domovima diljem Hrvatske ionako već godinama manjka – pa su sada u žurnoj potrazi za alternativom.

Svi uglavnom traže slično: garsonijeru ili jednosoban stan bliže centru, Cvjetnom naselju, Savi ili Trešnjevci, a budžeti im variraju od 200 do 600 eura po osobi.

Frekventna lokacija, balkon ili parkirno mjesto mnogima je prednost, a istovremeno bez zadrške navode zašto bi baš oni bili poželjni najmoprimci. Na Facebooku tako studenti pišu da su nepušači, odgovorne i mirne osobe, nesklone kućnim tulumima, što se, čini se, smatra velikom prednosti. Prednost po novčanik svakako je i pronalazak cimera s kojima bi podijelili troškove.

U suprotnom slijede muke za roditelje, ali i one koji žive isključivo od rada preko student servisa. Iako minimalna studentska satnica od ove godine iznosi šest eura i šest centi, što je značajan rast, to svejedno znači da student koji uz predavanja radi pola radnog vremena mjesečno uprihodi otprilike 485 eura. Ni to mu nije dovoljno za stanarinu jer je prosječna cijena najma 40 kvadrata u Zagrebu ipak viša od 500 eura.

Pritom se cijene značajno razlikuju ovisno o uređenju i lokaciji. Prema oglasima koje smo vidjeli, u Dubravi i na Volovčici nude se stanovi po cijeni od 550 eura plus režije, no posreći li vam se, garsonijeru ondje možete naći za 350 eura mjesečno, iako je malo takvih primjera. U srednjem cjenovnom rangu nalaze se, recimo, Maksimir, Stenjevec, Trnje i Novi Zagreb, u kojima su cijene šarolike, a najskuplje će proći oni koji žele stan u okolici strogog centra, uključujući Črnomerec i Trešnjevku.

Vrtoglava cijena za malo kvadrata

Skupo je prošla studentica Hana koja je iz Splita prije nekoliko godina stigla na studij u Zagreb. Tada je, kaže za tportal, živjela u garsonijeri od 22 kvadrata nadomak Kvatrića, a svojedobno ju je plaćala tri tisuće kuna plus režije, što joj je već tada bila, ističe, vrtoglava cijena.

'22 kvadrata je kvadratura nečije sobe. Odselila sam od tamo i sad s bratom živim u jednosobnom stanu od 45 kvadrata, opet na Kvatriću. Stan je predviđen za jednu ili dvije osobe, ima dnevni boravak, mali vrt i veću kuhinju, a mi ga plaćamo 800 eura plus režije, što je isto divovska cijena. S režijama to ispadne 900, skoro 1000 eura za dvije osobe, ali jednostavno nismo mogli pronaći ništa za nižu cijenu', otkriva Hana te naglašava da im je presudna bila pet friendly opcija jer imaju psa.

'Kad u tražilicu staviš 'Zagreb stanovi', iskoči sedam tisuća oglasa, a kad u filtar staviš pet friendly, izađe trideset oglasa. U igri je bilo desetak stanova, no nijedan ispod 800 eura. U početku nam je bilo bitno da ima dvije sobe i da nije derutan; nismo tražili ništa previše moderno, ali to je bilo nemoguće naći za manje od 1200 do 1300 eura, pa smo žrtvovali jednu sobu', prisjeća se Hana i dodaje da su, kada je kontaktirala s potencijalnim najmodavcima, tražili tri stanarine kao polog ili su naprasno podigli cijenu kada bi im objasnila da ima ljubimca.

Mukotrpna potraga za studentskim stanom je i iza Gordana Kragića, predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, inače studenta PMF-a. Svjestan je toga da je tržište dinamično i suosjeća s vršnjacima koji su sada u neizvjesnoj situaciji.

'Zbog dinamičnosti tržišta i velike potražnje stan koji razgledate u podne već u 13 sati možda neće biti dostupan, a može se dogoditi i da onaj koji ste označili kao favorita bude zauzet u jako kratkom vremenu, pa se odluka o idealnom smještaju mora brzo donijeti. Time se stvara doza neizvjesnosti i frustracije, što svakako nije dobro ni poželjno u trenutku ljetnog odmora', primjećuje Kragić.

Kako kaže, posebno je to stresno maturantima – nakon sreće zato što su upisali željeni fakultet nastupa neizvjesnost oko toga gdje će živjeti. Tvrdi da su cijene najma 'suludo visoke' naspram primanja te da bi studenti, uz obvezna predavanja i vježbe, trebali mjesečno raditi između 55 i 60 sati samo da bi platili stanarinu – jer nemaju svi podršku obitelji.

'Tih 60 sati mjesečno možda ne zvuči puno, ali treba imati na umu to da je redoviti student opterećen s 30 ili 35 sati nastave tjedno, u pravilu obvezne, i ne može se to izbjeći u značajnom postotku. Rad 60 sati mjesečno u tom je kontekstu udar na slobodno vrijeme, posebice ako se ne želi ugroziti trajanje studija', objašnjava glavni zagrebački studentski predstavnik.

Gradnja novih domova

Studenti se, čini se, ipak snalaze jer neki podaci pokazuju da više od polovice njih radi uz studij, no Kragić objašnjava da je proširenje kapaciteta u domovima dugoročno rješenje i da u tom smjeru treba djelovati na nacionalnoj razini.

'Izgradnja dovoljno kapaciteta dug je i kompleksan pothvat, no to nije opravdanje da se takav proces ne započne već sada te da se ne stvore uvjeti i planovi za povećanje kapaciteta u Zagrebu, ali i u ostalim gradovima, čime bismo zakrpali vječnu rupu od tri do četiri tisuće studenata koji uvijek ostanu bez smještaja u domu', objašnjava Kragić.

Dok se to ne dogodi, tvrdi da bi država trebala intervenirati potporama, baš kao i jedinice lokalne samouprave. Takve, veće potpore trebale bi se nuditi sve dok se ne izgradi više kapaciteta, jasan je Kragić.

Subvencija od 60 eura mjesečno

Trenutno se studentima koji nisu ostvarili pravo na dom nudi mogućnost subvencije za privatni smještaj u iznosu od 60 eura mjesečno. Nju će u trajanju akademske godine (10 i pol mjeseci) ove godine moći dobiti tisuću studenata koji studiraju u metropoli, i to putem natječaja Studentskog centra – premda je mjeru raspisalo resorno ministarstvo, objašnjavaju za tportal iz Ureda ravnatelja SC-a u Zagrebu. Dodaju da će natječaj biti raspisan u studenome.

'Ova mjera raspisana je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te Grad Zagreb nema nikakve veze sa istom', odgovaraju, objašnjavajući da su uvjeti ostvarivanja subvencije istovjetni onima za ostvarivanje prava na dom, što je regulirano pravilnikom.

'Pravo na smještaj mogu ostvariti redovni studenti koji imaju prebivalište izvan mjesta studiranja. Dodatne bodove mogu dobiti sukladno propisanim socioekonomskim kriterijima (niska obiteljska primanja, sestra/brat na redovitom školovanju, studenti bez jednog roditelja ili su roditelji razvedeni...)', poručuju iz Ureda ravnatelja Studentskog centra u Zagrebu.

Prema Kragićevu mišljenju, mjera subvencije predstavlja olakšanje, no nedostatna je s obzirom na troškove.

'Takva mjera meni je dosta pomogla jer sam bio njen korisnik prošle godine. Studentski zbor je u proteklom razdoblju pokrenuo nekoliko inicijativa kojima smo tražili od jedinica lokalne samouprave, pa i Grada Zagreba, 'podebljanje' mjere subvencije, no nismo naišli na pozitivan odgovor. Obratit ćemo se i ostalim jedinicama lokalne samouprave jer smatram da bi takvim vrstama pomoći učinili studente financijski otpornijima', kaže Kragić.

Sustavno zanemarivanje mladih?

Da su nužna ulaganja u domove i subvencije, tvrdi i Marin Capan, predsjednik Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske. Ističe da je problematika studentskih stanova pokazatelj dugogodišnjeg zanemarivanja stambene politike prema mladima te da ova situacija produbljuje nejednakosti.

'Time studenti iz obitelji slabijeg imovinskog stanja imaju znatno teži pristup obrazovanju, a mjere koja država pruža pokazuju se nedostatnima, pa vidimo da kritike upućuju i studenti preko studentskih zborova', kaže Capan i nastavlja:

'Nužna je jasna stambena politika usmjerena na mlade, a koja će rezultirati povećanjem kapaciteta studentskih domova, gradnjom javnih stanova s pristupačnim cijenama dugoročnog najma za mlade, strožom regulacijom najma i poreznim olakšicama za one iznajmljivače koji nude dugoročan, priuštiv i siguran smještaj studentima i mladima', predlaže Capan ispred Mreže mladih Hrvatske.