Ruski portal Business Online izvijestio je ovih dana o pokretanju inicijative državnog holdinga Ruski helikopteri, kojom se planira velika obnova proizvodnje višenamjenskih letjelica. Portal pritom precizira da će se dva glavna proizvodna pogona, u Kazanju i Ulan-Udeu, preusmjeriti na proizvodnju unificiranog modela helikoptera kao zamjenu za liniju Mi-8/17/171/172.

Trenutno, Kazan Helicopters i Ulan-Ude Aviation Plant proizvode helikoptere sa sličnim performansama, ali i značajnim razlikama u dizajnu. Pritom valja naglasiti da oni istog tipa, proizvedeni u različitim tvornicama, često nisu kompatibilni kada su u pitanju dostupni rezervni dijelovi. Ova fragmentacija zakomplicirala je održavanje i logistiku, posebno u vojnim i civilnim operacijama, a problem je postao hitniji usred povećane upotrebe helikoptera iz obitelji Mi u ratu u Ukrajini.

Ruski izvori navode da Mi-8/17/171/172 imaju 40.000 dijelova, od čega gotovo polovica nije zamjenjiva. Stoga operateri koji koriste helikoptere iz obje tvornice moraju održavati dva odvojena inventara rezervnih dijelova, a mehaničari istovremeno moraju znati nijanse servisiranja svake inačice letjelice. Napori za objedinjavanje proizvodnje datiraju iz kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih u okviru projekta Gaston, ali su zastali zbog unutarnjeg otpora, nedovoljnog financiranja i nevoljkosti tvornica da usklade proizvodne linije s onima svojih konkurenata. Kao rezultat toga, državni holding zaključio je da će obje tvornice morati istovremeno prijeći na novi model.

Kao baza za novu platformu isprva je razmatran Mi-171A3, čiji je prvi prototip poletio u srpnju 2022. Međutim taj helikopter, dizajniran za operacije na moru, pokazao se preskupim i nije imao dovoljan domet koji su zahtijevali mnogi potencijalni korisnici. 'Iz perspektive posade, to je sjajan stroj, ali nam je potreban domet, a Mi-171A3 ne ispunjava taj zahtjev', kazao je za spomenuti portal jedan od pilota. Pritom je naglasio da Mi-8MTV prevozi 22 putnika na 900 kilometara udaljenosti, a Mi-171A3 nosi isti teret samo 450 kilometara.

Dva ključna izazova

Stoga je državni holding započeo s razmatranjem nove platforme, okvirno nazvane Mi-80, kojom bi se smanjili troškovi proizvodnje, ujedinili pogoni u Kazanju i Ulan-Udeu te potpuno ukinula serija Mi-8 do 2030. godine. Međutim projekt je još uvijek u fazi prikupljanja i usporedbe tehničkih specifikacija, a njegovo financiranje tek se treba osigurati. Jedini povezani ugovor do sada, tranša za šest primjeraka Mi-171A3, koji će biti isporučeni iduće godine, ilustrira financijski pritisak, pri čemu svaka letjelica košta više od 12 milijuna dolara. Jedan pak izvor procjenjuje da bi razvoj unificirane serije trajao najmanje pet godina.

Dostupne informacije ukazuju na to da bi se predstojeći Mi-80 trebao temeljiti na trupu Mi-171A3, ali uz niz ključnih poboljšanja, uključujući napredne kompozitne lopatice rotora i novi sustav goriva otporan na udarce, a on će se premjestiti ispod poda kabine. Također, razmišlja se o redizajniranom repnom rotoru u obliku slova X za veću učinkovitost, a najavljena je i integracija modernog paketa avionike, što bi trebalo omogućiti operacije u svim vremenskim uvjetima, danju ili noću, na raznolikom terenu, povećavajući fleksibilnost misije i za vojne i za civilne korisnike.

Uz to, plan je povećati maksimalnu težinu pri polijetanju na 14 tona, a nadogradili bi se i postojeći motori. Podsjetimo, helikopteri Mi-8/17/171/172 koriste po dva motora Klimov TV3 u raznim varijantama od po 1950 konjskih snaga svaki, a nisu se značajno mijenjali još od 1970-ih godina. Analitičari ističu da je ključni izazov konstruktora u programu Mi-80 modernizacija glavčine glavnog rotora i ugradnja pouzdanijeg mjenjača da bi novi helikopter bio konkurentniji na globalnom tržištu, a usput i jeftiniji za održavanje.

Prema ocjenama stručnjaka, jedna standardizirana flota Mi-80 pomogla bi ruskim snagama da pojednostave logistiku u vrijeme u kojem međunarodne sankcije i smanjenje broja vojnika na bojištu opterećuju opskrbne linije. S političke strane, unificiranje flote moglo bi održati tvornice u Kazanju i Ulan-Udeu, čuvajući na taj način ključne industrijske kapacitete potrebne za nastavak ratnih operacija u Ukrajini.

Naše 'osmice' donirane Ukrajini

Ako se u potpunosti realizira, program Mi-80 mogao bi označiti dugo očekivani prijelaz sa sovjetskog nasljeđa na moderne proizvodne standarde, konačno postižući desetljećima nedostižno ujedinjenje u ruskoj helikopterskoj industriji. Ipak, dok se konstruktori ponovno suočavaju s istim preprekama radikalne modernizacije koje su okončale prošle napore, program Mi-80 mora dokazati da zastarjelo rusko helikoptersko 'carstvo' može ispuniti obećanje o učinkovitosti i tehnološkoj obnovi prije isteka roka postojeće flote 2030. godine.

Iako poprilično stari, helikopteri Mi-8/17/171/172 pouzdano služe u sedamdesetak država diljem svijeta, stekavši reputaciju jednih od najsvestranijih u povijesti. Mi-8 je ujedno najproizvođeniji helikopter na svijetu s preko 17.000 primjeraka, a od 2015. godine on i srodni Mi-17 čine treće najčešće operativne vojne letjelice na svijetu.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je od svojih početaka 1991. koristilo ukupno 36 helikoptera tipa Mi-8 u dvije varijante, a prvi je ušao u upotrebu krajem rujna iste godine, nakon što je jedan primjerak nekadašnjeg jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva prisilno sletio u blizini Petrinje, oštećen paljbom iz lakog pješačkog naoružanja. Dodatni Mi-8T i Mi-8MTV nabavljeni su idućih godina od bivših zemalja članica nekadašnjeg Varšavskog pakta, od kojih je većina bila u aktivnoj službi, a ostali su služili kao izvor rezervnih dijelova.

Preostali Mi-8T povučeni su iz službe nakon Domovinskog rata dok su Mi-8MTV nastavili svoju službu u 20. i 28. eskadrili transportnih helikoptera. Potonja je kasnije dobila Mi-171Š, kupljen u Rusiji. Hrvatska je u veljači 2023. donirala Ukrajini 12 primjeraka Mi-8MTV i dva Mi-8.