Zrakoplovstvo dolazi u Istru tek nakon stupanja na snagu Pariškog mirovnog ugovora u jesen 1947., kada započinje dovođenje u funkciju piste i objekata na pulskom aerodromu na polju kod Valture. U ožujku 1948. na taj aerodrom dolazi 112. lovačka (kasnije 117.) pukovnija iz Ljubljane s lovcima sovjetske proizvodnje Yak-3 i Yak-9. Ta se pukovnija 1949. seli u Beograd, zbog obrambenih potreba u novonastalim vojnim tenzijama sa SSSR-om, a na njezino mjesto dolazi 83. lovačka pukovnija iz Cerklja koja će potpasti pod 21. (mješovitu) diviziju sa sjedištem u Zemuniku kod Zadra, piše Glas Istre.

Pulski aerodrom počeo je dobivati na značaju kao važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije, ali i kao zaštita Titove rezidencije na Brionima. Međutim, s obzirom na česte kvarove aviona, generalno stanje u avijaciji se pogoršavalo. Ono je prebrođeno tek u jesen 1951., kada je počela pristizati zapadna tehnika iz sistema vojne pomoći.

Tijekom prve polovice 1952., upravo su u Pulu brodovima dopremljeni prvi američki lovci-bombarderi tipa Republic P-47 Thunderbolt. Ovim je modelom, na jugoslavenskoj razini, prva opremljena 83. lovačka pukovnija smještena u Puli. Piloti iz ostalih postrojbi dolazili su na pulski aerodrom radi obuke na novoj opremi.

Zrakoplovna baza broj 258

Pista na Valturskom polju 1953. postaje zrakoplovnom bazom, jednom od ukupno 14 u Jugoslaviji, s brojem 258. Avioni smješteni u ovoj bazi aktivno su sudjelovali u nizu vojnih manevara, kao i u pokretima tijekom Tršćanske krize u jesen 1953. godine. Nakon kratke pauze program zapadne vojne pomoći je nastavljen: krajem 1954. dolaze i prvi mlažnjaci, F-84G Thunderjet. Jedan takav bio je kasnije dugo godina izložen u dječjem kampu na Puntiželi.

Inače, od godine 1950. pista se počela koristiti i za civilne letove: u srpnju te godine počeo je letjeti putnički avion na relaciji Beograd – Zagreb – Pula, piše Glas Istre.