Nakon što je prošle godine potpisala ugovor o nabavi 12 višenamjenskih borbenih Rafalea, Srbija traga za naprednim trenažerom koji bi zamijenio njezinu zastarjelu flotu školsko-borbenih aviona i omogućio što efikasniji prijelaz pilota na francuske mlažnjake. Čini se da je Beograd našao rješenje u vojno neutralnoj europskoj državi koja proizvodi trenažne avione kakve pri obuci za Rafale koriste i Francuzi
Srbija je u kolovozu 2024. godine s tvrtkom Dassault Aviation dogovorila kupnju 12 novih aviona Rafale po cijeni od oko 2,7 milijardi eura. Paket uključuje devet jednosjeda i tri dvosjeda, logističku potporu, rezervne motore i dijelove. Avioni su naručeni u inačici F4.1, što je jedna od najmodernijih varijanti dostupnih za izvoz, a prema objavljenim podacima, prva isporuka očekuje se oko 2028., s predviđenim krajem procesa nabave do 2030. godine.
Do tada borbeni avioni tipa MiG-29 ostat će u upotrebi dok će budući piloti Rafalea iskoristiti prijelazno razdoblje kako bi se obučili za let francuskim višenamjenskim avionima. No trenutna srpska flota školsko-borbenih aviona, sastavljena od četiri mlazna G-4 Super Galeba i desetak klipnih Lasti 95N, zastarjela je i ne pruža potrebnu kvalitetu vrlo strukturiranog i višefaznog školovanja budućih pilota Rafalea.
Zrakoplovni portal Tango Six objavio je ovih dana kako postoji mogućnost da je Srbija našla rješenje u švicarskoj tvrtki Pilatus i njezinom trenažeru tipa PC-21. Prema navodima iz Pilatusa, pilot srpskog ratnog zrakoplovstva nedavno je obavio demonstracijski let avionom PC-21, što je potom potvrdilo i ministarstvo obrane Srbije, navodeći da će piloti isprobavati sve letjelice koje se nalaze u ponudi. Beograd zasad nije objavio o kojim se još trenažerima radi.
Preskakanje međufaze
Portal ističe da Pilatus u srpskoj kupnji Rafalea vidi svoju priliku jer se na njegovim avionima PC-21 obučavaju i budući francuski piloti Rafalea. Osim toga, Pilatus dodaje da je PC-21 kao obučno-nastavni koncept uspješno dokazan u praksi u više zemalja pri prelasku pilota na borbene modele. Valja reći da francuski piloti prije ulaska u Rafaleovu kabinu najprije prolaze osnovnu obuku na klipnom CAP 10, a potom prelaze na turboelisni PC-21, model koji je zamijenio starije mlazne trenažere Alpha Jet.
Francuzi koji će pilotirati Rafaleom tijekom letenja avionom PC-21 uče napredne manevre, nisko i formacijsko letenje, početnu borbenu obuku, uvod u radare i taktiku koja se kombinira s vježbama na simulatoru. Taj napredni pristup ubrzanoj obuci ponajviše omogućuju letna svojstva trenažera PC-21 i njegova elektronika jer je vrlo slična onoj integriranoj u suvremene borbene avione.
Iz Pilatusa tvrde da francuski piloti potom odmah prelaze na Rafale, preskačući tradicionalnu međufazu korištenja mlaznog trenažera. Taj trend prihvaćaju mnoga ratna zrakoplovstva u svijetu, eliminirajući pritom potrebu za skupim mlaznim školskim avionima. Slično je do dolaska Rafalea postupilo i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, čiji su se piloti MiG-ova 21 školovali na Pilatusovim modelima PC-9.
Švicarski proizvođač ističe da se budući pilot Rafalea, ili bilo kojeg drugog borbenog aviona zapadne proizvodnje, nakon obuke na trenažeru PC-21 jedino treba naviknuti na brzinu mlažnjaka, što zahtijeva najviše dva do tri leta. Za to je najzaslužnije okruženje u kokpitu jer izgleda identično onome u najmodernijim borbenim avionima, a posebice sustav HOTAS omogućuje pilotu obavljanje različitih radnji bez pomicanja ruku s upravljačke palice i ručice snage. Naime taj koncept predviđa da su svi ključni prekidači nalaze na upravljačkoj palici, što osigurava ergonomiju i zadržavanje koncentracije na misiju, a ujedno pilotu ulijeva potrebno samopouzdanje prije nego što počne upravljati lovcem.
Pilatusove preporuke i srpska realnost
Kako bi pridobio kupca iz Srbije, Pilatus je predložio Beogradu da bi idealan nastavni plan obuke pilota Rafalea počeo s jeftinijim PC-7 za osnovnu obuku, a slijedio bi prelazak na PC-21. Jedna od Pilatusovih opcija predlaže i da Srbi, umjesto PC-7, iskoriste svoje Laste 95N. Inače, Švicarci još uvijek nisu otkrili detalje o mogućoj prodaji svojih PC-21, odnosno o broju primjeraka i ukupnoj cijeni, ali ističu da proizvodnja jednog aviona tog tipa traje oko dvije godine.
Neovisni analitičari ocjenjuju da je PC-21 dobar izbor, ali i upozoravaju da je Srbija pod američkim sankcijama, kao i na to da je za kupnju Rafalea morala podignuti kredit u francuskim bankama. Uz to, podsjećaju da aranžman vezan uz kupnju Rafalea na uključuje i kupnju naoružanja, proces integracije i održavanje, čija bi cijena znatno premašila tri milijarde eura. Za državu kojoj zbog sankcija prijeti zatvaranje petine benzinskih postaja takav trošak, pa i onaj dodatni za kupnju aviona PC-21, predstavljao bi pravi izazov.
Također, stručnjaci upozoravaju da prelazak na Rafale zahtijeva veliku prilagodbu na opremu, logistiku, obuku pilota i tehničara, kao i održavanje čitavog sustava. Sve to zahtijeva dodatni novac iz proračuna i vrijeme koje Srbiji istječe zbog zastarjelosti ukupne zrakoplovne flote.
Njezina nabava Rafalea protumačena je kao politički i geopolitički signal koji će biti zanimljivo pratiti. Srbija i nadalje održava veze s tradicionalnim partnerima Rusijom i Kinom, što bi u proces nabave moglo uvući nepovjerenje Zapada. Ako pak Beograd nastavi s nabavom zapadne opreme, mogao bi navući bijes spomenutih dugogodišnjih obrambenih i gospodarskih partnera.