Prema prijedlogu Europske komisije u sklopu velike reforme zakonodavstva o lijekovima, elektroničke upute o lijekovima (tzv. ePI) postale bi obvezne. Lijekovi bi umjesto list(ov)a papira u pakiranju sadržavali QR kod koji vodi na digitalne informacije o njima. S druge strane, pacijentima bi se samo na zahtjev morale osigurati upute u papirnatom obliku, a to znači da bi ih u Hrvatskoj morali printati ljekarnici i liječnici obiteljske medicine.

I dok Europska unija novim pravilima želi učiniti uslugu okolišu, mogla bi zakomplicirati živote milijunima pacijenata, ali i ljekarnicima.

Farmaceutske kompanije dakako podržavaju ovaj prijedlog, ističući da bi on mogao poboljšati sigurnost pacijenata, ubrzati proizvodne procese i distribuciju - ali prije svega smanjiti troškove. Također tvrde da bi se smanjenjem potrebe za tiskanjem papirnatih uputa mogla izbjeći kašnjenja u opskrbi lijekovima, što je u posljednje vrijeme sve češći problem.

No predsjednica Hrvatske ljekarničke komore (HLJK) Ana Soldo upozorava da se pritom zaboravlja na one koji digitalnu tehnologiju ne koriste svakodnevno – ili je pak uopće ne koriste.

Stariji pacijenti – najveći gubitnici digitalne tranzicije

U Uniji osobe starije od 75 godina čine čak 82 posto korisnika lijekova na recept, a važno je napomenuti i to da oko 30 posto Europljana nema razvijene digitalne vještine.

'Kao ljekarnici smo mišljenja da digitalna opcija bude dodatak, a ne zamjena. Zamislite starije ljude koji žive na selu i pošalju nekoga da im preuzme lijek koji nema papirnatu uputu. Koja starija osoba ima mobitel i zna njime skenirati QR kod? Stariji ljudi koji žive sami nerijetko nemaju nikoga i kako će oni onda doći do uputa?' ističe Soldo.

HLJK i Farmaceutska grupacija EU-a PGEU zajedno su reagirali i pisali prijedlog Komisiji da je važno da svaka zemlja u skladu s potrebama svog stanovništva mora sama donijeti odluku o tome je li papirnata uputa uz lijek potrebna ili ne.

'S obzirom na to da imamo dosta starog stanovništva i da je zdravstvena pismenost jako loša, smatramo da svaka zemlja treba zadržati pravo na samostalnu odluku jer nisu sve toliko razvijene poput, primjerice, skandinavskih zemalja', kaže Soldo za tportal.

Kako navodi, u Skandinaviji koja je izrazito digitalizirana, primjerice, svaka općina ima i asistenta za ljude koji nisu digitalno vješti, koji onda za njih odrađuju svu digitalnu birokraciju.

'Oni su cijelu priču zaokružili. Tko će kod nas nekoj starijoj osobi otići na selo da joj donese upute?' kaže Soldo.

Kako bi to izgledalo u praksi i tko će snositi trošak?

Iako se čini da će na kraju zemlje članice ipak moći same odlučiti žele li ukinuti papirnate upute o lijeku, konačni tekst zakona još uvijek nije na stolu.

'Inicijalni prijedlog Komisije bio je da bude samo elektronična uputa, pa su se neke zemlje usprotivile, ali mi još nemamo konačni tekst zakona, tako da je to još uvijek stvar pregovora', kaže Soldo.

No ljekarnici upozoravaju da je taj model u svakom slučaju neodrživ. Pored troškova tinte i papira, to bi ih dodatno opteretilo, i to baš u trenutku u kojem su već preopterećeni savjetovanjem pacijenata, provjerom zaliha i izdavanjem lijekova.

'Na razini Europske ljekarničke komore rekli smo da je to printanje uputa dodatno administrativno opterećenje za farmaceute i liječnike obiteljske medicine, pored toga što je skupo i nepotrebno. A mi svi tražimo da se administrativno rasteretimo da možemo raditi s ljudima', kaže Soldo.

Pritom ističe da neke upute imaju pet stranica, a neke, iako je to rijetko, i do gotovo 150 njih. Ogroman je to trošak za ljekarne, koji bi na kraju vjerojatno snosio HZZO, što dakle podrazumijeva i dodatno opterećenje zdravstvenog sustava.

'U Njemačkoj je prijedlog ljekarnika bio da industrija snosi trošak printanja uputa u ljekarnama, da pacijent u ljekarnama ima aparat na kojem bi sam odabrao uputu o traženom lijeku te bi mu je on isprintao. Pitanje je zna li pacijent to raditi i opet mu vi kao ljekarnik morate pomagati. A kad nestane tinte, imate dodatni problem', kaže Soldo.

Prednosti za pacijente

Proizvođači lijekova pak kažu da bi digitalizacijom uputa bio lakši transfer s tržišta na tržište, u slučaju da negdje nema lijeka. Kao dodatnu prednost za pacijente, ističu i da bi na ovaj način uvijek imali posljednju verziju uputa o lijeku jer se one katkad ažuriraju.

Međutim predsjednica HLK-a kaže da se prilikom tih ažuriranja uputa najčešće ne mijenja ništa u vezi s doziranjem i drugim informacijama bitnim za pacijenta, nego je pretežito riječ o informacijama namijenjenim zdravstvenim radnicima.

'Svaka sljedeća serija lijeka otkad je promijenjena uputa mora sadržavati novu, a ako je došlo do promjene za koju moraju znati pacijenti, onda se moraju obavijestiti zdravstveni radnici i to se mora objaviti. Otkad ja radim, a to je oko 20 godina, nikad se nije dogodilo da smo imali tako ključne promjene uputa', naglašava Soldo.

Pilot-projekti diljem Europe

Prije usvajanja promjena na razini EU-a, neke zemlje već testiraju digitalizaciju uputa za lijekove, doduše na razini bolnica – i samo za one lijekove koje zdravstveni radnici primjenjuju na pacijentima. Riječ je o pilot-projektu e-Pil, u kojem će sudjelovati i Hrvatska.

'Pilot-projekt kod nas još nije pokrenut jer čekamo da se usuglase proizvođači oko lijekova. Preporuka svim zemljama članicama bila je da se testira kako na zdravstvenu skrb u bolnicama utječe to da nema papirnatih uputa za lijek. Htjeli smo pokazati da je u Hrvatskoj bitno da postoji papirnata uputa za lijek – i za medicinske sestre, i za liječnike, i za farmaceute u bolnicama', zaključno će Soldo.