Od početka godine svjedočimo padu dugogodišnjih represivnih režima u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Kao i sve revolucije, i ova u arapskom svijetu ima svoje posljedice. Ljudi se bore s izgradnjom novih institucija, stvaranjem demokratske vlade i civilnog društva. Svi žele oblikovati novu budućnost. No ključno pitanje jest koliko prostora će biti ustupljeno ženama u svakoj od tih novonastalih demokracija? Borile su se rame uz rame s muškarcima i imaju jednake zasluge, no u regiji s izrazito naglašenom muškom dominacijom i tradicionalno ukorijenjenoj represiji prema ženama, čini se da je njihova borba tek započela, jer pola demokracije nije isto što i demokracija
Arapsko proljeće donijelo je mnoge promjene. Nakon rušenja dugotrajnih i tvrdokornih režima, arapski svijet spreman je okrenuti novu stranicu u svojoj povijesti. Koliko će mjesta u toj povijesti biti rezervirano za žene, možemo samo nagađati. No pomaci su tu, prvi koraci su učinjeni premda pred arapskim ženama stoji još mnogo velikih izazova.
Žene su okosnica društva, čak i kada im to nije javno priznato. One donose različita životna iskustva i perspektive u političku raspravu, stoga je važno da se i njihov glas čuje. No osim političkih problema, žene se u arapskom svijetu moraju i dalje suočavati s institucionalnom mizoginijom, dubokom ekonomskom nejednakošću i nekažnjavanjem seksualnog nasilja, a borba protiv tako obojane tradicije bit će iznimno teška
Saudijski kralj Abdulah u nedjelju je objavio da će žene u toj konzervativnoj islamskoj kraljevini moći kao punopravni članovi sudjelovati u radu šure (vijeća) i glasovati na lokalnim izborima od 2015. To je zemlja u kojoj žena koje ne smije putovati, raditi, voziti automobil niti bicikl, imati bankovni račun ili biti podvrgnute nekom medicinskom zahvatu bez odobrenja muškog člana obitelji. Isto pravilo vrijedi i za strankinje u toj zemlji.
No unatoč svemu navedenome, važan je to korak u ostvarivanju temeljnih građanskih i političkih prava žena u Saudijskoj Arabiji, a za njega je zaslužno upravo Arapsko proljeće.
U Egiptu su parlamentarni izbori zakazani za listopad 2011, a predsjednički za kasnije ujesen. Ovi predstojeći izbori će nam dati dokaze o nastajanju jednog novog političkog krajolika, nadamo se. Naime, bilo je razočaravajuće da se nije našla nijedna žena među 63 osobe koje su izradile paket ustavnih amandmana 19. ožujka 2011. koji je prošao sa 77 posto glasova. Izmjene i dopune ne spominju ravnopravnost žena, ali ni ne mijenjaju kvote za sudjelovanje žena u Donjem domu parlamenta, u kojem trenutačno žene drže 64 od 444 mjesta.
Tunis će također održati izbore za Ustavotvornu skupštinu u listopadu 2011. Tunis je usvojio zakon koji zahtijeva da na listama za Ustavotvornu skupštinu bude jednak broj muškaraca i žena. Prema nedavnom izvješću Freedom Housea, 'žene su odigrale vidljivu ulogu u tuniskom društvu, predstavljaju 37 posto radno sposobnog stanovništva, 56 posto studenata, 24 posto sudaca i 22 posto izvršnih pozicija državnoj službi u Tunisu.
U Libiji je situacija po pitanju žena još nepoznata, ali se zna da Nacionalno prijelazno vijeće (NTC) priprema teren za izbor nove vlade. NTC je u procesu širenja i imenovanja novih članova. Nadamo se da će taj proces uključivati i žene.
Nakon stoljeća duge tradicije i svojevrsnog 'spolnog apartheida', svjesni smo da se kulturno-religijska uvjerenja neće promijeniti preko noći. Sve gore navedeno nekome će se možda činiti kao neznatan korak, ali u regiji poput ove, taj korak zaista ima veliko povijesno značenje.
