Svaki put kad se u Afganistanu dogodi neki incident u kojem su ugroženi ili stradaju hrvatski vojnici mnogi u Hrvatskoj postavljaju pitanje što uopće radimo u toj zemlji i zašto naši vojnici odlaze ondje te se izlažu pogibelji. Tako je bilo i nakon što je u napadu bombaša samoubojice u glavnom afganistanskom gradu Kabulu u srijedu smrtno stradao skupnik HV-a Josip Briški, a još dvojica hrvatskih vojnika teže su ranjena.

Za Hrvatsku kao državu odgovor je jednostavan - u sklopu međunarodnih organizacija kojima pripadamo (NATO, EU i UN) obvezali smo se pomoći u uspostavi i održavanju mira u ratnim područjima ili područjima u kojima postoje napetosti koje bi mogle eskalirati u sukob, a jedan od načina da se to postigne vojno je sudjelovanje u mirovnim misijama.

Sa slanjem vojnika u misije Hrvatska je počela četiri godine nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je de facto završen Domovinski rat, 1999. godine, kada je poslala deset mirovnih promatrača u misiju Ujedinjenih naroda u Sierra Leone. Od tada su hrvatski vojnici, prema podacima sa službene stranice Oružanih snaga RH, sudjelovali u gotovo 30 mirovnih misija UN-a, NATO-a i EU-a.

Za vojnike je slojevit odgovor na pitanje zašto odlaze u misije u kojima su izloženi pogibelji. Prvo, odlaze u misije jer im je to posao. Nitko od njih nije se zaposlio u vojsci zato što je želio lagodan život u uredu u nekoj vojarni ili u zgradi Ministarstva obrane, nego zato što želi raditi vojnički posao, a on, među ostalim, znači odlazak u ratnu zonu poput Afganistana.

Drugi je razlog napredovanje u službi, a koje je brže i sigurnije ako je vojnik sudjelovao u misijama zbog međunarodnog iskustva. Treći, ali ne i najmanje važan razlog, je novac. Za odlazak u misiju u Afganistan hrvatski vojnici, uz redovnu plaću koju dobivaju u Hrvatskoj, također dobivaju dnevnice u iznosu od oko 100 eura. Tako u šest mjeseci provedenih nekoliko tisuća kilometara od kuće zarade gotovo 20.000 eura, što im zasigurno pomaže da si podignu standard života, a prema vlastitim svjedočenjima iz prijašnjih godina, novac koriste, primjerice, za vraćanje kredita, dovršenje gradnje kuće i slične stvari.

Upravo je najviše prijava godinama vezano za misiju u Afganistanu jer su dnevnice ondje najveće. Primjerice, za odlazak u misiju u Poljsku vojnici su dobivali 60 eura dnevno, a razlog za veće dnevnice u Afganistanu taj je što je to najopasnija zona u koju se ide.