U Saboru ostaje sjediti kao nezavisna zastupnica i kaže da zasad ne namjerava otkrivati planove za budućnost, što je donekle razumljivo: ili čeka razvoj događaja u matičnom jatu ili naprosto ne zna što bi od sebe.

Milanka Opačić u SDP se učlanila još 1990. godine, po legendi na nagovor i uz podršku tadašnjeg predsjednika Ivice Račana. Dvije godine kasnije biva izabrana za saborsku zastupnicu, a već za koju godinu naglo prosperira i u SDP-u te postaje potpredsjednica Glavnog odbora. Od tada do danas, dakle skoro cijela tri desetljeća, adresa njenog radnog mjesta je na Markovu trgu.

Prvi saborski mandat odradila je, no potom je ispala iz kombinacija pa je - opet po legendi, na zagovor Zdravka Tomca - ipak dobila sobičak i posao savjetnice u saborskoj stručnoj službi. Ondje u zavjetrini provodi drugu polovicu devedesetih, da bi s prvom smjenom vlasti u državi naglo prosperirala i vinula se u prvu političku ligu. Ponovno postaje saborskom zastupnicom 2000. godine, pa opet 2003. godine, pa opet 2007. godine, pa opet 2011. godine - s time da se u te četiri godine prebacuje na suprotnu stranu Markova trga, u Vladu - pa opet 2016. godine. Ukupno, često je služila kao jedan od primjera za profesionalne političare bez dana radnog staža u realnom sektoru, pa tako i bez neizvjesnosti oko banalnih problema osobne egzistencije ili sigurnosti radnog mjesta.

Javnost i mediji vrlo često su ozbiljno analizirali njene odjevne kombinacije i izbor modnih dodataka, torbica i cipela, zatim epizode odlaska u skupocjeni šoping u biranom društvu, a posebno je odjeknuo podatak da je svojedobno za sitan novac ljetovala na Brijunima - doduše, tu je povlasticu iskoristila višestruko manje nego stranački drug Nenad Stazić.

U samom SDP-u, gdje se na funkciji potpredsjednice nalazila od 2004. godine do stranačkih izbora krajem 2016., ipak se profilirala upravo za socijalna pitanja, obitelj, mlade, siromašne i srodnu tematiku, pa u prvom mandatu na vlasti ove stranke između ostalog vodi Odbor za ravnopravnost spolova, dok u drugom postaje ministricom socijalne politike i mladih. Dapače, još i potpredsjednicom Vlade, što je također logično jer je godinama figurirala kao jedna od najodanijih suradnica Zorana Milanovića.

Njen ministarski mandat ostat će zapamćen po novom Obiteljskom zakonu, koji je nakon niza prijepora u javnosti ukinuo Ustavni sud; ona sama tvrdila je da ta institucija de facto prekoračuje svoje ovlasti i zaobilaznim putem pokušava voditi dnevnu politiku. U samom Ministarstvu socijalne politike i mladih pak zabilježena je nevjerojatna fluktuacija kadrova u tom periodu: otišlo je tridesetak ljudi, a od ukupno 46 novih koje je dovela, preživjelo je samo njih troje. Mediji su objavili oproštajno pismo jednog od njih, Žarka Vukobrata, koji se od kolega oprostio riječima: 'Do nekog drugog cirkusa…' Ukratko, pravi kaos.

Ponovno u Saboru, ponovno u ulozi oporbe - nakon gubitka izbora prije dvije godine za Milanku Opačić nastupilo bi prirodno stanje stvari, samo da se nije zakuhalo u SDP-u i da na čelo stranke nije došao Davor Bernardić - čovjek kojega je godinama prije toga znala poklapati na stranačkim sastancima i prema kojemu je materijalizirala šefov prezir, vidljiv iz svake Milanovićeve poruke i svakog javnog nastupa. Mic po mic, s Mirandom Mrsićem gurnuta je na marginu, smijenjena s mjesta potpredsjednice Sabora, a u paketu s njim skoro i šutnuta.

'Ako već nemaju petlje reći da me smjenjuju zbog toga što sam kritički progovorila o stanju u stranci, bilo bi barem pošteno da onda kažu da im idem na živce, pa me žele smijeniti. Sve drugo protivi se zdravom razumu', kazala je tada.

A kada je nastavila s javnim kritikama Bernardića i kada se ozbiljno spekuliralo o njenom isključenju, bila je vrlo kratka: 'Neka me izbace ako će to pomoći SDP-u.'

Ipak, dobila je samo opomenu pred isključenje.

Bilo je jasno da se rastanak bliži, pa je u tom kontekstu protumačen i njen nedolazak na glasovanje o nepovjerenju ministru financija Zdravku Mariću - premda je, kako je kazala, za to imala sasvim osobne razloge i izričit Bernardićev pristanak. Uglavnom, SDP se dovukao do toga da čak ni odlazak njegove potpredsjednice ne predstavlja vijest koja će trajati dulje od jednog dana.

'Žao mi je svaki put kad netko napusti stranku, to nije dobar znak. A posebno netko tko je u njoj od prvog dana', kratko kaže saborski zastupnik i predsjednik splitsko-dalmatinskog SDP-a Ranko Ostojić.

'Da, šteta je i nije dobro, Milanka je na koncu jedna od sudionica osnivačkog kongresa SDP-a. S druge strane, svojim prošlogodišnjim nedolaskom na glasovanje o Zdravku Mariću pokazala je svoj odmak od stranke, a njeno putovanje očito traje već neko vrijeme', dodaje dugogodišnji član ove stranke i bivši ministar Davorko Vidović.

'Pitanje je što stoji iza njenog poteza i postoji li još nešto osim stvari koje je izrekla. Nadam se da neće prebrisati svojih 28 godina u SDP-u tako da podrži ovu čudesnu Vladu, koja ionako počiva na prebjezima', dodaje on. Zamolili smo ga ipak da se malo vrati u prošlost i prisjeti prvih kontakata i suradnje s mladom Milankom Opačić.

'U stranku je ušla vrlo mlada i u njoj sazrijevala. Tijekom devedesetih bila je poznata po svojoj iskrenosti, čestitosti i poštenju, pa zato i omiljena kao pravo 'dijete stranke'. Što se kasnije događalo, teško je komentirati, a pogotovo period kada je postala ministrica: rezultati joj nisu bili spektakularni i puno toga je propustila napraviti. A i ono što je napravila, bilo je loše', kaže Vidović.

U samom SDP-u još uvijek se prepričava istup Zorana Milanovića otprije točno jedanaest godina, kada je u društvu stranačkih kolega i novinara Milanku Opačić navodno nazvao pogrdnim imenom i objasnio da je ona 'još davno dosegla svoje limite'. Tportal je i s njim poželio malo proćaskati na ovu temu, no bivši šef stranke očito je odlučio raspad SDP-a promatrati s ugodne distance.

Od službenih podataka o sad već bivšoj SDP-ovki zabilježimo još da je samohrana majka te da po posljednjoj imovinskoj kartici ima kuću u zagrebačkoj Dubravi, sedam godina star automobil, 60 tisuća eura kredita i 100 tisuća kuna ušteđevine. Ima bogato radno iskustvo i tek će se vidjeti hoće li za promjenu uspjeti plivati političkim vodama i mimo struje ili se prvi put u životu eventualno odvažiti krenuti u privatni sektor.