Prosvjedi koji su počeli među srednjoškolcima u Francuskoj proširili su se na europske gradove, od Lisabona i Madrida do Milana, Bruxellesa i Tirane. Povodi se razlikuju od zemlje do zemlje, no u pozadini nezadovoljstva sve se češće pojavljuje osjećaj da obrazovanje i rad više ne jamče sigurniji i kvalitetniji život
O uzrocima prosvjeda, političkim posljedicama i stanju demokracije u Europi za Novi list prokomentirao je dr. Ivan Cerovac s Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Na samom početku istaknuo je da se aktualni prosvjedi od ranijih pokreta, poput francuskih Žutih prsluka, razlikuju ponajprije po političkoj poruci. Dok su Žuti prsluci počeli prosvjedovati zbog povećanja trošarina na gorivo, a potom proširili zahtjeve na društvenu nejednakost, današnji prosvjedi u Francuskoj krenuli su iz škola, zbog loših uvjeta obrazovanja, nedostatka nastavnika i neodgovarajuće infrastrukture. U drugim zemljama razlozi su drukčiji. U Italiji se nezadovoljstvo povezuje s rastom životnih troškova i povećanjem izdvajanja za obranu, a u Albaniji s korupcijom, visokim školarinama i troškovima obrazovanja.
vezane vijesti
'Zajednički nazivnik sadašnjih prosvjeda nije primarno siromaštvo ili socijalna nejednakost, već osjećaj gubitka budućnosti', kaže Cerovac.
Mladi su, dodaje, odrastali uz obećanje da će im obrazovanje i rad omogućiti bolji život od onoga koji su imali njihovi roditelji. Sve više njih, međutim, zaključuje da im ni jedno ni drugo ne jamči pristojan život.
Macron ne može svu odgovornost prebaciti na ljevicu
Francuski predsjednik Emmanuel Macron za nasilje i ekstremizam optužuje lijeve političke opcije, dok krajnja desnica računa na političke koristi od rastućeg nezadovoljstva. Cerovac smatra da je prebacivanje odgovornosti na ljevicu politički praktično, ali analitički neuvjerljivo. Pritom upozorava da treba razlikovati podršku prosvjedima, političku mobilizaciju i poticanje nasilja. Ni radikalna desnica nije tek promatrač, a nasilje na ulicama može ići u korist političarima koji obećavaju uspostavu reda i sigurnosti, čak i uz ograničavanje građanskih sloboda.
Odgovornost, ističe dr. Cerovac za Novi list, ne snose samo politički ekstremi. Ni Macron i politički centar ne mogu izbjeći raspravu o obrazovanju, stanju javnih usluga, nejednakostima i drugim društvenim problemima.
'Kada nezadovoljne građane godinama uvjeravate da za njihove probleme nema drugog rješenja, a ono koje nudite te probleme ne ublažava nego situaciju čini još gorom, ne biste se trebali čuditi kada dio njih počne tražiti druge političare i drukčija rješenja', upozorava Cerovac.
Problem nije samo uspon radikalne desnice
Rast potpore radikalnim strankama sam po sebi ne znači slom demokracije, naglašava Cerovac. Opasnost nastaje kada izborna pobjeda postane opravdanje za slabljenje neovisnosti pravosuđa, ograničavanje slobode medija ili uskraćivanje prava političkim protivnicima.
Europska politika, smatra, plaća cijenu dugogodišnjeg obećanja da će gospodarski rast, europska integracija i tržišne reforme donijeti veću sigurnost i kvalitetniji život. Iako je Europa ostvarila velik napredak, koristi nisu bile ravnomjerno raspoređene.
Ekonomska nesigurnost i osjećaj političke nemoći povećavaju privlačnost jednostavnih odgovora na složene probleme. No, dodaje, podrška radikalnoj desnici ne proizlazi samo iz ekonomskog nezadovoljstva, nego i iz sukoba oko identiteta, migracija, antiglobalizacijskih stavova i nepovjerenja prema tradicionalnim strankama.
'Najveća opasnost nije dolazak radikalnih stranaka na vlast, nego postupno prihvaćanje ideje da su neovisne institucije, ustavna ograničenja vlasti i zaštita manjina nepotrebne prepreke', upozorava Cerovac.
Hrvatska je mirnija, ali nije imuna na nezadovoljstvo
Hrvatska zasad ne prolazi kroz razinu masovnog uličnog nasilja kakva se bilježi u dijelovima Europe, ali to ne znači da su problemi koji potiču nezadovoljstvo mladih kod nas manje izraženi. Cerovac upozorava na teškoće mladih pri osamostaljivanju, rast cijena, korupciju i nepotizam te probleme u zdravstvenom, mirovinskom i obrazovnom sustavu.
Za razliku od nasilnih prosvjeda, nezadovoljstvo se u Hrvatskoj uglavnom izražava na izborima, kroz građanski aktivizam i mirna okupljanja. To je prilika da se problemi rješavaju prije nego što nepovjerenje preraste u ozbiljniju krizu, smatra Cerovac. Pritom, naglašava, odgovornost nije samo na vlasti, već i oporba mora ponuditi uvjerljive alternative, a ne političku raspravu svesti na pitanje smjene onih koji upravljaju državom.
Cerovac upozorava i na pojave poput uzvikivanja nacističkih slogana na ulicama, ističući da se takve poruke ne mogu smatrati znakom političke zrelosti.
'Hrvatskoj možda ne prijeti francuski scenarij uličnih sukoba, ali joj prijeti nešto manje dramatično i dugoročno vrlo štetno – normalizacija političke apatije i uvjerenja da se ništa bitno ne može promijeniti', zaključuje.
Na kraju razgovora za Novi list, Cerovac upozorava da problem nastaje kada građani izgube povjerenje u mogućnost promjene kroz demokratske institucije, a vlasti i stranke svojim odnosom prema njihovim potrebama dodatno učvršćuju takav stav.
