Program SDP-a i Možemo! "Otpad u Hrvatskoj: što ne valja i kako ćemo to popraviti?" temelji se na tri glavne točke – javna ulaganja u javnu infrastrukturu, drastično smanjenje uvoza otpada te sanacija nagomilanih ilegalnih odlagališta.

Kako pojašnjavaju, sortirnice, kompostane, bioplinska postrojenja, centri za gospodarenje otpadom i energane moraju biti u javnom vlasništvu kako bi to bila javna usluga, a ne 'playground za različite špekulante'. Otpad bi u Hrvatsku ulazio samo uz najavu, dokaz da ga netko može obraditi, a novac za sanaciju bi morao biti unaprijed položen, pri čemu taj proces treba učiniti skupim da se ne isplati uvoziti ga u Hrvatsku.

Iznose i podatak da je Hrvatska 2024. godine uvezla 871.255 tona otpada, a od 955 nezakonitih pošiljaka otkrivenih u toj godini samo je 11 zaustavljeno na cesti, a ostale su pronađene tek kad je otpad bio istovaren. Pritom je broj inspektora zaštite okoliša u pet godina sa 70 pao na 55, dok ih oni do 2035. godine planiraju imati najmanje 80.

Hajdaš Dončić: Dozvolili su ekomafiji da zarađuje na smeću

Kako je istaknuo Siniša Hajdaš Dončić, Hrvatska proizvede gotovo dva milijuna tona otpada na godinu, ali čak 50 posto tog otpada se samo odlaže. Istodobno, kaže, uvozi milijun tona.

“A nemamo riješene ni sortirnice, ni centre za gospodarenje otpadom, ni energane. Zato je naša politička poruka jasna. Spriječit ćemo nekontrolirani uvoz”, poručio je Hajdaš Dončić.

Koordinatorica Možemo! Sandra Benčić pojasnila je kako to misle učiniti.

“Učinit ćemo ga skupim, teškim i neisplativim za one koji to rade, a koji su dosad itekako od toga imali koristi jer su otpad uvezli, zakopali i uzeli novac”, rekla je Benčić.

Poručila je kako će država u svakom trenutku znati za svaku tonu otpada, gdje se nalazi i preuzet će odgovornost za gospodarenje otpadom u svakom dijelu.

“To znači da više nemamo 50 paralelnih nadležnosti, da je inspektorat za zaštitu okoliša u resornom Ministarstvu, da imamo zajedničke jedinice MUP-a, DORH-a i inspektorata za suzbijanje mafije i da se više nikad neće komunalni redari s blokićima i kemijskom slati na otpadnu mafiju”, istaknula je Benčić, dodajući da će graditi javnu infrastrukturu koja je u potpunosti nedostajala: sortirnice, kompostane i bioplinska postrojenja.

Hajdaš Dončić rekao je da ih to razlikuje od političkih protivnika.

“Oni su dozvolili kaos, dozvolili su Gospić, i još stotine malih Gospića. Dozvolili su ekomafiji da zarađuje na smeću", poručio je predsjednik SDP-a.

Uoči večerašnjeg predstavljanja programa poručeno je i da je prioritet zatvoriti sva ilegalna i legalna odlagališta na kršu, od Dalmacije i Primorja do Like i Gorskog kotara "da se nikada više ne dogodi da Hrvatska ima vlast koja najvažniji resurs 21. stoljeća ugrožava jer nije sposobna izgraditi sustav gospodarenja otpadom".

Na novinarsko pitanje koliko novca će taj plan gospodarenja otpadom koštati i u kojim rokovima ga kane realizirati, Benčić je odgovorila da je riječ o milijardama eura i da će im za "čišćenje Hrvatske" koja je, rekla je, zatrpana smećem, trebati dva mandata.

Puna odgovornost države za sanaciju ilegalnih odlagališta

Programom predviđaju i da država preuzima punu odgovornost za sanaciju ilegalnih odlagališta, a da na otpadnu mafiju, umjesto komunalnih redara s 'kemijskom i blokićem', šalje policiju, USKOK, DORH, a trošak naplaćuje od onih koji su ostavili otpad. Napominju da je najveći teret rješavanja tog problema bačen na jedince lokalne samouprave (JLS) koje nemaju alate za sprečavanje ilegalnog odlaganja.

Imaju kritike i na Fond za zaštitu okoliša za kojeg navode da se ponaša kao financijska institucija jer je, kako tvrde, na računu oročio neutrošenih 600 milijuna eura umjesto da novac prosljeđuje u sustav i plaća komunalnim poduzećima gradova i općina, kojima otišlo tek 0,9 milijuna eura.

SDP i Možemo! najavljuju da će sustav gospodarenja otpadom promijeniti na način kako propisuje EU, počevši od smanjenja količine otpada, što znači da će proizvođač koji koristi nereciklabilnu ili prekomjernu ambalažu plaćati višestruko više naknade, a javne ustanove neće kupovati jednokratnu plastiku.

U gradovima i općinama prikupljalo bi se šest vrsta otpada

Centri za ponovnu uporabu bili bi aktivni u svim županijama, a u gradovima i općinama do 2030. odvojeno bi se prikupljalo šest vrsta otpada i tko odvaja više plaćao bi manje. Uz ostalo, uspostavilo bi se šest regionalnih javnih sortirnica s optičkim sortiranjem, koje bi bi bile u vlasništvu države preko Fonda. Izgradila bi se mreža 25 do 30 kompostana i šest do osam javnih bioplinskih postrojenja. Od 11 centara za gospodarenje otpadom sada radi 5, a program dviju stranaka predviđa da svih 11 centara budu povezani u jedan sustav, kao centri nove generacije.

 Kada je riječ o energetskoj oporabi, energana u Zagrebu gradi se kao zajednički projekt Grada i države, dok za ostale namjeravaju izraditi plan koji bi uključivao Rijeku, Dalmaciju i Slavoniju, a energetski bi se oporabljivao samo otpad koji se ne može reciklirati. Od upisana 452 reciklažna dvorišta stvarno radi 300, a programom je predviđena da sva budu u pogonu, uz mobilna, kako bi do 2030. godine bila dostupna svakoj općini. Navode i podatak da danas ima 76 odlagališta, najviše na kršu, a previđaju zatvaranje za svako, počevši s onim na krševitim područjima.

Dva mandata i milijarde eura

Ističući kako je riječ o ogromnom problemu i velikom zaostatku za europskim zemljama, procjenjuju da će za realizaciju planova iz programa trebati dva mandata i milijarde eura.

U opširnom programu dvije su stranke istaknule da Hrvatska svake proizvede gotovo 1,9 milijuna tona komunalnog otpada, odnosno, 486 kilograma po stanovniku, a uz to, primjerice, 2024. godine uvezla je još oko 900 tisuća tona što je gotovo polovina otpada koji sami proizvedemo. Polovina našeg otpada završi na odlagalištu, a reciklira se nešto više od trećine, dok je europski prosjek recikliranja 48 posto, navode. Europska unija traži od Hrvatske da dosegne 60 posto recikliranja do 2030. i 65 posto do 2035. godine, a nastavi li se sadašnjim tempom cilj za 2030. dosegnut ćemo tek 2050. godine, upozoravaju. Naglasili su da to ima i cijenu te iznijeli podatak da samo za plastičnu ambalažu koja se ne reciklira Hrvatska ove godine Europskoj uniji plaća 37,2 milijuna eura, što ide iz cijene otpada koju plaća svaki građanin. Po njima, glavni razlog za te probleme je u tomu što 'iza kante nema javnog sustava'. Naime, građani odvajaju otpad, ali nema dovoljno sortirnica, kompostana i postrojenja za obradu, a odvojeni otpad nema sigurnog kupca.

Osim gospodarenja otpadom, dvije stranke navode kako su među osam prioriteta njihove buduće vlade i zaštita prostora i okoliša, rad i stanovanje, zdravstvo, poljoprivreda i hrana, energetika, obrana i nacionalna sigurnost, obrazovanje i kultura te pravosuđe i institucije.