Pritom se zahuktava medijski pritisak: naslovi u britanskim novinama sugeriraju zajedničku vojnu intervenciju Amerikanaca, Britanaca i Francuza. Čini se da je međunarodna zračna ofenziva na Tripoli pitanje ne dana, nego trenutka, i da se neće zaustaviti samo na suspenziji Gadafijevih aviona.

RAF-ovi borbeni lovci tipa Tornado od sinoć su na 'stand by'. CTV javlja da je Kanada spremna poslati u Sredozemlje šest lovaca C-16. Danski premijer Lars Lokke Rasmussen nakon sastanka s američkim predsjednikom Barackom Obamom prihvatio je inicijativu Washingtona koja 'ide dalje od zone zabrane leta' te uključuje bombardiranja tenkova i teške artiljerije. Stav njegovog prezimenjaka Rasmussena na čelu NATO-a već je poznat: 'Vrijeme istječe, no još nije kasno.'

No za razliku od Pariza i Londona, slijediti Washington ovog puta je odbio Berlin: Njemačka se pridružila Rusiji i Kini kao suzdržana, a njen šef diplomacije Westerewlle jasno je poručio da u Libiji neće biti njemačkih vojnika. Zadnju će riječ, doduše, imati kancelarka Merkel, no Westerwelle upozorava da je intervencija nepredvidiva, da postoji opasnost od uvlačenja u dugotrajni građanski rat te da se njome destabiliziraju slobodarski procesi u ostatku arapskog svijeta.

I neki analitičari misle da je vojno uplitanje rizik koji dolazi prekasno - osim ako si SAD i saveznici ne žele otvoriti još jednu ratnu frontu paralelno s Afganistanom i Irakom. Naime, otpisani Gadafijev režim u proteklih nekoliko dana digao se iz nokdauna, povratio nekoliko ključnih ustaničkih gradova, a vojska pobješnjelog pukovnika navodno se već nalazi pred Bengazijem, centrom pobune koji diktator i dalje prijeti dotući 'bez milosti'. Ostatku svijeta prijeti se nesmanjenom žestinom: 'Svaka vojna aktivnost protiv Libije izložit će opasnosti zračni i pomorski promet u Sredozemnom moru, a civilna i vojna postrojenja postat će metama libijskog kontranapada. Sredozemni bazen suočen je ne samo s kratkoročnom, nego i s dugoročnom opasnošću', stoji u izvješću libijske državne agencije JANA.

Premda u svijetu, na svim kontinentima, ne manjka protivnika američke uloge 'svjetskog policajca' i 'osloboditelja', mnogi su proteklih dana prozivali Obamu zbog pasivnosti spram krvoprolića u Libiji. Iz redova pobunjenika, gdje se ranije moglo čuti da ne žele da im se strane sile miješaju u njihovu borbu za slobodu, sada stižu pozivi upomoć. Obama nikako da se iskobelja iz dvije ratne okupacije muslimanskih zemalja koje mu je u amanet dao George 'Dubya' Bush. Od goleme važnosti mu je da akcija u Libiji ima učinak sličniji Kuvajtu 1990-91. i Srbiji (Jugoslaviji) 1999, negoli Afganistanu i Iraku.

Pobornici Obamine odluke tvrde da bi se najteži zločini tek trebali dogoditi, a da se možda mogu spriječiti. Predstojeća bitka za Bengazi je ono što se prvenstveno pokušava spriječiti: to je milijunski grad sa 40-godišnjom povijesti otpora Gadafiju i krvoločnih pukovnikovih odmazdi. Uspiju li saveznici brzinski zastrašiti 'velikog Brata vođu' koji u povratničkom jurišu navodno daje fanatične izjave, možda se ubilački vihor nekako stiša. U protivnom, Obami je bolje da se i ne kandidira na idućim izborima, a Europi, Africi i Sredozemlju moglo bi biti kao da su pustili zloduha iz nekad hermetične libijske boce.