Iako rasprava nije posve nova, dobila je novu težinu nakon što su i francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni prošlog mjeseca, u javnim istupima jedan za drugim, podržali tu ideju.

Dvoje čelnika, koji su se u prošlosti sukobljavali, složili su se da EU, kao najveći donator Ukrajine, treba imati stalno mjesto za pregovaračkim stolom kako bi oblikovao budućnost sigurnosne arhitekture kontinenta bez ovisnosti o Bijeloj kući, koja je danas glavni sugovornik Kremlja, javlja Euronews.

'Previše glasova koji govore'

‘Vjerujem da je došlo vrijeme da Europa također razgovara s Rusijom. Ako Europa odluči sudjelovati u ovoj fazi pregovora tako da razgovara samo s jednom od dvije strane, bojim se da će na kraju pozitivan doprinos koji može dati biti ograničen’, rekla je Meloni novinarima nekoliko dana nakon što je sudjelovala na sastanku ‘Koalicije voljnih’ u Parizu.

Otad se rasprava o tome treba li EU stupiti u kontakt s Kremljem samo pojačala, uz sve snažnije pozive da se imenuje posebni izaslanik koji bi predstavljao sve države članice i izbjegao scenarij ‘previše glasova koji govore’, kako je to formulirala Meloni.

Austrija, Češka i Luksemburg izrazili su potporu toj ideji.

‘Dok se raspravlja o europskoj sigurnosti, Europe nema za stolom. Europa je najjača kad govori jednim glasom. Treba nam jedinstvena europska linija, a ne 27 nacionalnih kolosijeka’, rekla je austrijska ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger.

No, ne slažu se svi. Njemačka, Estonija, Litva i Cipar snažno su se usprotivili, upućujući na Putinove maksimalističke zahtjeve i nastavak ruskog bombardiranja ukrajinske energetske infrastrukture i civilnih područja tijekom iscrpljujućih temperatura ispod ništice kao dokaz da Moskva nije spremna ponuditi nikakve ustupke prema miru.

‘Trenutačno ne vidimo potrebu za otvaranjem dodatnih komunikacijskih kanala. Moskva mora biti spremna okončati rat. Ako Moskva nije, cijena koju mora platiti za ovaj rat, uključujući ekonomsku cijenu, povećavat će se iz tjedna u tjedan’, rekao je njemački kancelar Friedrich Merz prošlog mjeseca, upitan o toj temi.

Šveđani imaju uvjet

Švedski premijer Ulf Kristersson priznao je da će Europa ‘u nekom trenutku’ ponovno otvoriti diplomatske kanale, ali je naglasio da takva odluka mora biti utemeljena na tome da se Rusija uključi u ‘ozbiljan proces’ zaključivanja mirovnog sporazuma s Ukrajinom.

‘Način na koji ovaj rat završi reći će jako mnogo o mogućnostima bilo kakvih dugoročnih odnosa. Ne možemo govoriti u ime drugih. Naravno, možda postoje druge zemlje koje su spremne ponovno otvoriti trgovinske veze i slično s Rusijom, ali naš temeljni stav je stav skepticizma dok se ne dokaže suprotno, što mislim da je posve prirodno', rekao je Kristersson u intervjuu za švedske novine Expressen. 

Oštra razilaženja nisu prošla nezapaženo u Bruxellesu, pri čemu institucije EU-a pomno prate niz javnih izjava i oprezno koračaju kako ne bi zauzele stranu prije nego što se suprotstavljeni tabori usuglase.

Zbunjenosti pridonosi i činjenica da oni koji podupiru ponovni angažman ne dijele istu viziju kako bi taj angažman trebao izgledati.

Macronov savjetnik u Moskvi

Prošlog tjedna Macron je poslao svog glavnog diplomatskog savjetnika Emmanuela Bonneа na put u Moskvu. Putovanje, koje su francuski mediji otkrili tek naknadno, provedeno je diskretno kako bi se pripremio telefonski razgovor između Macrona i Putina, koji su posljednji put razgovarali u srpnju 2025.

Pokušaj je propao. Bonne se, navodno, vratio praznih ruku, a rusko ministarstvo vanjskih poslova napalo je putovanje kao ‘neku vrstu patetične diplomacije’.

Macron je potom rekao da se obnova dijaloga treba odvijati bez ‘previše sugovornika’ i ‘uz dani mandat’.

‘Moja je želja to podijeliti s europskim partnerima i imati dobro organiziran europski pristup. Sviđala nam se Rusija ili ne, Rusija će i sutra biti tu’, rekao je Macron u intervjuu za nekoliko europskih novina.

Ako Francuska zamišlja ponovni angažman kao izravne, jedan na jedan kontakte između šefova država, druge države članice imaju drukčiji pristup.

Za latvijsku premijerku Eviku Siliņu, posebni izaslanik EU-a bio bi angažiran kako bi sudjelovao u trilateralnim razgovorima koje posreduju SAD između Rusije i Ukrajine, a ne samo s Moskvom, i gospodarske sankcije trebale bi ostati na snazi.

‘Moramo biti za pregovaračkim stolom jer su i sami Ukrajinci počeli pregovarati. Pa zašto Europljani ne bi pregovarali?’, rekla je Siliņa za Euronews.

Rasprava je postala ozbiljna

U međuvremenu, visoka predstavnica Kaja Kallas sugerirala je da Europljani najprije utvrde političke ciljeve koje bi bilo koji izaslanik, ili bilo koji telefonski poziv, trebao postići prije daljnjih koraka. Kallas je također dovela u pitanje korisnost kampanje približavanja s obzirom na rusku sklonost da u pregovorima traži ‘apsolutni maksimum’. ‘Poanta sada nije osoba koja to radi, nego više kako i što želimo iz ovoga izvući. Ako Rusi misle da od Amerikanaca dobivaju svoje maksimalne ciljeve, zašto bi htjeli razgovarati s Europljanima?’, rekla je visoka predstavnica Kaja Kallas za Euronews.

Privatno, dužnosnici i diplomati EU-a kažu da je rasprava postala ozbiljna, ali upozoravaju da se još uvijek odvija na apstraktnoj razini, bez jasne strukture ili smjera. Oštra podjela među prijestolnicama snažno opterećuje razgovore iza kulisa.

Nema naznaka kada bi se ovo ‘vruće’ pitanje moglo ozbiljno raspraviti među svih 27 čelnika zajedno. Njihov sljedeći formalni summit zakazan je za 19. ožujka.

Određena se imena već usputno spominju kao mogući kandidat za posebnog izaslanika, poput Alexandera Stubba, predsjednika Finske, i Margrethe Vestar, bivše dvostruke europske povjerenice za politiku tržišnog natjecanja. Još jedno ime koje kruži sa sjevera Europe jest Sauli Niinistö, bivši predsjednik Finske, autor izvješća EU-a o civilnoj i vojnoj spremnosti. Niinistö donekle govori ruski jezik i tijekom mandata se više puta sastao s Putinom.

Za neke je ponovni angažman sada neizbježan. Snimke trilateralnih razgovora SAD-a, Ukrajine i Rusije u Abu Dhabiju, bez Europljana za stolom, samo su naglasile uloge i rizike. Zajam od 90 milijardi eura koji su čelnici EU-a dogovorili kako bi poduprli Kijev, a koji će zahtijevati izdavanje zajedničkog duga, vidi se kao još jedan razlog za pojačavanje diplomacije.

Drugi pozivaju na oprez, zabrinuti da bi žurba prema angažmanu mogla značiti djelovanje iza leđa Ukrajine i potkopati zajednički europski front građen posljednje četiri godine, koji su Mađarska i Slovačka zaobilazile kako bi razvijale bliže veze s Moskvom.