‘Važna pitanja moraju biti riješena raspravom i odlukom, uz ustrajnost, strpljenje i predanost’ – citat je koji stoji na ulazu u Europski parlament i koji, zajedno s motom ‘Demokracija u akciji’, ističe ključnu smjernicu rada te institucije.

Osim političara koji moraju biti spremni istupiti javno, primiti slavu, ali ponekad i javno poniženje u natjecanju za političke funkcije, za demokraciju su ključni i informirani građani koji odlučuju o tome tko će ih zastupati, kako u Europskoj uniji, tako i na nacionalnoj razini.

Međutim, kroz informacijski prostor u europske demokratske procese ubacuju se i strani akteri, među kojima prednjače Rusija i Kina. Tijekom seminara za mlade europske novinare u Bruxellesu, na kojem smo sudjelovali krajem ožujka, švedski europarlamentarac iz redova EPP-a Tomas Tobé poručio je okupljenima da je Europa napadnuta – ne samo fizički, kroz rat u Ukrajini, već i ciljanim napadima na europske demokracije.

‘Stranim uplitanjem i manipulacijom pokušavaju nas uništiti iznutra. Mislim da je jasno da, pogotovo Rusija, ali i Kina i Iran, ulažu mnogo u pokušaje utjecaja na europske izbore. To se uglavnom radi na kineskim i američkim platformama koje svi koristimo (Facebook, TikTok i druge društvene mreže, op. a.). To je vrlo opasna mješavina jer te platforme u velikoj većini ne preuzimaju odgovornost’, sažeo je Tobé rizike s kojima se suočava demokratski sustav europske zajednice u informacijskom prostoru.

Je li sloboda govora braniti ruske botove?

Tobé je član Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) te izvjestitelj za Europski demokratski štit (EDS). Upozorava da je upravo u zaštiti demokracije najteže povući granicu između slobode govora i manipulacije. Za sebe kaže da je ‘Šveđanin i istinski branitelj slobode govora’, koju smatra temeljem demokracije. Ali…

‘Moramo se zapitati znači li sloboda govora i braniti ruske trol-tvornice i botove koji utječu na europsku raspravu. Već smo vidjeli da su se morali ponoviti predsjednički izbori u Rumunjskoj. Strahujem za naše demokracije ako ne odgovorimo odlučnije. Ono na čemu sada radimo u EDS-u jest ujedinjavanje – želim vidjeti snažnu većinu u Parlamentu s jasnim planom djelovanja’, poručio je Tobé.

Smatra da EU danas prilično dobro prepoznaje kada dolazi do stranog uplitanja, ali i dalje nema dovoljno alata za učinkovitu borbu protiv njega. Riječ je, kaže, o poslu koji se dijelom mora rješavati na nacionalnoj razini, no istodobno poziva političke skupine u Europskom parlamentu na uspostavu jasnije i snažnije europske strukture.

‘Trenutno raspravljamo o modelu centra koji bi pružao potporu državama članicama. No ključno je da budemo spremni reagirati kada se prijetnje pojave. Ne smijemo si dopustiti situaciju u kojoj tek nakon izbora kažemo: bilo je previše uplitanja’, istaknuo je Tobé.

Treba li se Europska unija spustiti na razinu svojih protivnika?

Osim unutar Europske unije, izvjestitelj za EDS smatra da EU mora otići i korak dalje.

‘Ovdje se ne radi samo o državama članicama. Moramo pružiti podršku i državama kandidatima. Uzmite primjer Moldavije, gdje je Rusija imala ogromna ulaganja i bila blizu uspjeha’, rekao je Tobé.

Zbog te izjave pitali smo ga ne bi li se i takvo djelovanje moglo smatrati stranim utjecajem – samo s europske strane – te znači li to da se EU, koja se načelno zalaže za ‘poštenu igru’, mora spustiti na razinu svojih protivnika kako bi zaštitila vlastitu demokraciju.

Tobé odgovara da EU mora jasno identificirati i označiti kada je riječ o propagandi i dezinformacijama stranih aktera koji djeluju protiv nje, ali da konačnu odluku uvijek donose građani.

Dodaje i da bi EU trebala više ulagati u neovisne medije i civilno društvo.

S obzirom na aktualnu situaciju u SAD-u, Tobé smatra da EU, zajedno s Kanadom, Novim Zelandom i Australijom, ima posebnu odgovornost kao predvodnik demokracije u svijetu. Kada je riječ o zaštiti europskih interesa, poručuje, ne bi smjelo biti ograničenja u djelovanju.

‘U Africi, našem susjedstvu, vidimo sve više aktivnosti Rusije i Turske koje šire očite laži o Europi. Trebamo li na to odgovoriti, čak i u Africi? Moj odgovor je – da. Moramo preuzeti širu odgovornost ako želimo očuvati našu demokraciju’, rekao je Tobé.

'Sve je manje prostora za diplomaciju, primat preuzima brutalna sila'

Osim hibridnih napada, EU sve više prepoznaje i rizik stvarnih fizičkih napada na svoj teritorij. Svijest o tim prijetnjama dodatno je ojačala nakon ruske invazije na Ukrajinu, a sigurnosne napetosti pojačane su i širim globalnim krizama. No i prije toga Europska unija bila je suočena s prijetnjom terorizma, zbog čega je Bruxelles i danas na trećem od četiri stupnja pripravnosti.

Štoviše, u Bruxelles smo sletjeli u zračnu luku Zaventem 22. ožujka, upravo na 10. godišnjicu terorističkog napada na tu zračnu luku i postaju podzemne željeznice Maelbeek, u kojima su 2016. godine poginule 32 osobe, a više od 300 ih je ozlijeđeno. Dan kasnije željeznički i metro kolodvor Gare du Midi evakuirani su zbog dva sumnjiva paketa.

Kasnije se pokazalo da je posrijedi bila ‘neslana šala’ povezana s obljetnicom napada. Prema belgijskom zakonu, osobi uhićenoj te večeri prijeti visoka novčana kazna jer je aktivirala cijeli sigurnosni sustav.

S druge strane, pitanje sigurnosti estonskom eurozastupniku Urmasu Paetu nije nimalo trivijalno. Kao član grupacije Renew Europe (centrističke grupacije u kojoj Hrvatska nema svog zastupnika, op. a.), Paet obnaša dužnost potpredsjednika Odbora za vanjske poslove (AFET) te je član Pododbora za ljudska prava (DROI).

Govoreći o europskoj obrani i sigurnosti, ali i širem globalnom kontekstu, ističe da ga razvoj situacije zabrinjava.

‘Sve je manje prostora za diplomaciju, sve manje za vladavinu prava i međunarodno pravo. Primat preuzima brutalna sila, a taj trend, rekao bih, traje već petnaestak godina. Kao prekretnicu istaknuo bih rusku agresiju na Gruziju 2008., kada je Rusija okupirala trećinu njezina teritorija’, rekao je Paet.

EU nije dizajnirana za krize

Dodao je da je, zbog slabog odgovora Zapada na rusku agresiju na Gruziju, kao i na aneksiju Krima, Putin 2022. procijenio da može pokrenuti punu invaziju na Ukrajinu. Uz to je istaknuo da je EU pod pritiskom Rusije i Bjelorusije, koje su na graničnim prijelazima s Litvom, Latvijom, Finskom i Poljskom slale migrante.

Prisjetio se i konkretnijih, nasilnijih incidenata.

‘Velike zračne luke povremeno se zatvaraju zbog dronova – ruskih dronova. Čak i ovdje u Bruxellesu, glavnom gradu Europske unije i NATO-a, Rusija je prije nekoliko mjeseci zatvorila zračnu luku na nekoliko večeri. Time pokazuju da i dalje mogu djelovati kako žele.

Oštećene podmorske komunikacije u Baltičkom moru, sumnjive aktivnosti na Sjevernom moru, misteriozna ubojstva i eksplozije diljem Europe – sve se to događa. Naravno, Rusija ne djeluje sama. Znamo za desetke tisuća sjevernokorejskih vojnika koji u Ukrajini podržavaju Rusiju. Sjevernokorejci ne bi tamo bili bez kineske suglasnosti, što znači da i Kina, kao veliki autokratski režim, sudjeluje u tim aktivnostima’, pobrojao je Paet aktere koje sumnjiči za pokušaje destabilizacije EU-a.

Odgovor na takve prijetnje Paet vidi u jedinstvu Zapada, no upozorava da EU trenutačno ima problema u odnosima sa SAD-om, osobito zbog politike Donalda Trumpa. Kao jednu od najnapetijih epizoda istaknuo je spor s Danskom oko Grenlanda.

Turbulencije unutar NATO-a su velike, a Europa i dalje uvelike ovisi o Savezu kada je riječ o obrani i sigurnosti. Istodobno, estonski eurozastupnik kritičan je i prema unutarnjem funkcioniranju Europske unije u kontekstu svih navedenih prijetnji.

‘EU nije bila dizajnirana za krize. Proces donošenja odluka često zapinje zbog beskrajnog traženja konsenzusa. Ukrajina još nije dobila zajam od 90 milijardi eura, iako rat i dalje traje’, upozorio je Paet, aludirajući na mađarski veto.

Hoće li Europa ikad dobiti svoju vojsku?

Paet smatra da Rusija, dokle god je zaokupljena ratom u Ukrajini, ne može poduzeti ništa ozbiljnije protiv Europske unije. Istodobno upozorava da će, kao što Europi treba vremena da se u potpunosti oslobodi energetske ovisnosti, tako biti potrebno vrijeme i za jačanje obrambenih kapaciteta.

Naglašava i da je uspostava povjerenja među obavještajnim agencijama i dalje velik izazov, kao i da su brojna pitanja sigurnosti i obrane i dalje u nadležnosti nacionalnih država.

U tom kontekstu spomenut je i primjer Hrvatske, koja je nedavno ponovno uvela obvezno služenje vojnog roka, dok su neke zemlje takvu praksu zadržale, a neke je još nisu uvele.

Novinare je zanimalo može li Europa dobiti vlastitu vojsku. Estonski eurozastupnik odbacio je takvu mogućnost, istaknuvši da ni NATO nema jedinstvenu vojsku, već se oslanja na nacionalne snage. Slični pokušaji na europskoj razini već su postojali, ali bez uspjeha.

‘I dalje su to nacionalne vojske koje surađuju i zajedno vježbaju, ali ostaju nacionalne vojske. Smatram da bi se taj model trebao primijeniti i na Europu. Postoji velik prostor za jačanje vojne suradnje unutar Europske unije.

Imali smo takozvane europske borbene skupine prije nekoliko godina, no nedostajalo je političke volje za njihovo korištenje, iako su postojale situacije u kojima su mogle biti korisne. Problem, dakle, nije tehnička spremnost, nego manjak političke volje. To je ozbiljan problem, osobito u trenutku kada već 12 godina imamo rat u Europi’, zaključio je Urmas Paet.