LOVAC NA RADIJACIJU

Hrvatska dobila 'SF kombi' od 230.000 eura

  • +5
  • +2

Detektori zračenja

Izvor: tportal.hr / Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

Hrvatska je ovih dana na temelju projekta iz europskih fondova dobila vozilo i vrhunsku, najsuvremeniju opremu za otkrivanje različitih vrsta ionizirajućeg zračenja kakvu ima malo tko u svijetu. Neki od sofisticiranih detektora koji su stigli u naš Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) toliko su osjetljivi da će se moći koristiti ne samo za brzu detekciju zračenja u eventualnim havarijama i napadima, nego i za napredna znanstvena istraživanja.

'Vrijednost prilagođenog kombija koji smo dobili je 30-ak tisuća eura što je sitnica u odnosu na ukupnu vrijednost projekta koja je 230.000 eura. Ne postoji neka druga oprema u svijetu koja bi bila bolja od ove koju mi imamo', rekao je za tportal dr. sc. Branko Petrinec, fizičar iz IMI-ja, najzaslužniji čovjek za tehnički dio realizacije projekta.

Na naš institut stiglo je sedam detektora koji se mogu koristiti za najrazličitije svrhe. Neki od njih posebno su namijenjeni za brzu detekciju u slučajevima nuklearnih napada ili nesreća u nuklearkama, bolnicama ili postrojenjima. Drugi su toliko osjetljivi da mogu precizno mjeriti i identificirati čak i neznatne količine svih mogućih zračenja - alfa, beta, gama i neutronskih – kako u tlu, tako i u vodi, hrani, zraku ili bilo kojem drugom uzorku.

Njima se mogu otkrivati zračenja intenziteta od 0,00001 becquerela što je milijunima puta manje od koncentracija aktivnosti dozvoljenih u hrani. Među ostalim, oni mogu mjeriti prirodno pozadinsko zračenje u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske kako bismo znali kada je stanje normalno, a kada se nešto zabrinjavajuće događa.

Uz sporo otkucavanje koje podsjeća na klikove Geigerova brojača, Petrinec je objasnio kako je najskuplji uređaj koji je Hrvatska dobila visokorezolucijski germanijski gama spektrometar, detektor koji košta oko 100.000 eura, otprilike kao svih šest drugih detektora zajedno posloženih na stolu u njegovu laboratoriju IMI-jeve zgrade iz sredine prošlog stoljeća. On mjeri doslovno sve vrste gama zračenja u svim uzorcima, kako u laboratoriju tako i na terenu za što je smješten na posebna kolica.

Koliko je zračenje u Hrvatskoj?

Petrinec kaže da pozadinsko zračenje u Hrvatskoj spada među slabija u svijetu te da njezini stanovnici nemaju nikakvih razloga za zabrinutost jer su kod nas i tlo i voda i hrana vrlo čisti.

'U okolišu uvijek prirodno ima radionuklida. IMI još od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća provodi mjerenja koja pokazuju da je prirodno zračenje u okolici Zagreba, ali i drugdje u Hrvatskoj oko 100 nanosieverta na sat, što je dosta malo. S uređajem kao što je visokorezolucijski germanijski gama spektrometar visoke čistoće njihove količine možemo vrlo precizno mjeriti. Prema strogim propisima EU dozvoljene količine u hrani su 600 becquerela po kilogramu, a u našoj mi nalazimo oko 0,001 becquerela ', kaže naš fizičar.

Zračenje u različitim dijelovima svijeta ovisi o sastavu tla. Smatra se da je znak da se nešto ozbiljno događa ako ono postane tri puta veće od prosječnog prirodnog pozadinskog zračenja. U Zagrebu bi to bilo oko 300 nanosiverta što se do sada nikada nije dogodilo osim u vrijeme havarije u Černobilju. Upravo je IMI tada bio prvi u Hrvatskoj koji je otkrio povećano zračenje.

U našoj zemlji raspoređeno je više mjernih stanica, a posebno se prate podaci onih uz granice s Mađarskom koja ima nuklearku Pakš, te sa Slovenijom u kojoj je smještena zajednička NE Krško.

Njihova mjerenja nikada nisu pokazala neka veća odstupanja od normale, čak ni u situacijama kada su objavljena neka oštećenja ili kvarovi u reaktorima.

Petrinec kaže da je IMI sudjelovao i u ispitivanjima u skladištu Instituta Ruđer Bošković te da se Zagrepčani nemaju razloga bojati.

'Uran koji je ondje pohranjen ne može djelovati na daljinu. Doseg njegove radioaktivnosti mjeri se u milimetrima. Stoga kada se, kao i svi ostali izotopi, jednom pravilno uskladišti, on postaje bezopasan', rekao je naš sugovornik.

Smatra da je Hrvatskoj ipak potrebno centralno uređeno odlagalište jer se u njemu ne bi pohranjivao samo radioaktivni otpad iz Krškog već i iz medicinskih, znanstvenih i industrijskih postrojenja.

'Bez odgovarajućeg skladišta stvaraju se ograničenja i zapreke za razvoj tehnologije i znanosti. Zatire se i stručnost znanstvenika što je najbolji način da se stvori ovisnost o stranim kompanijama koja nas u konačnici puno više košta. Slovencima bi sigurno financijski bilo u interesu da mi svoj otpad odlažemo kod njih', rekao je Petrinec.

Hrvatskim građanima i medijima koji dižu paniku oko svakog mogućeg odlagališta, zračenja, ionizirajućeg ili neionizirajućeg uključujući i ona iz odašiljača, mobitela i utičnica, poručuje da mnogo toga u prirodi i našem svakodnevnom okruženju zrači, uključujući i Sunce i peći na drva.

'Bilo bi stoga preporučljivo da se ljudi, umjesto da nepotrebno strahuju, dobro informiraju i to ne na nekim senzacionalističkim izvorima na internetu već na ozbiljnim stranicama', kaže uz smiješak naš stručnjak.

Što sve mogu detektori?

Petrinec objašnjava da mu je danas drago što njihov IPA projekt započet još 2011. nije prošao od prve, što je za njegovu realizaciju trebalo više godina, jer im je to dalo vremena da neke tehničke specifikacije poboljšaju tako da su u konačnici dobili opremu koja je značajno osjetljivija od prvih očekivanja. U početku su se natjecali za uređaje efikasnosti od oko 20%, a dobili su 57%, gotovo tri puta bolje.

Sofisticirani detektori trebali bi im omogućiti rad na kvalitetnim znanstvenim istraživanjima kao što su primjerice analize koncentracije aktivnosti radionuklida u biljkama, u hrani i ljudima.

'U mojem doktoratu sličnim detektorom kao što je novi gama spektrometar mjerene su razine zračenja u uzorcima sedimenata iz Jadrana. Neki od njih bili su izvađeni s rekordnih dubina od oko 1040 metara. Također, IMI je radio studiju koncentracija aktivnosti cezija u krumpiru. U njoj je izračunato kolike će doze primi stanovnik Hrvatske kada pojede određene količine krumpira koji je česta namirnica. Neki radionuklidi su opasniji, a drugi manje opasni za ljudsko tijelo. Među opasnije spadaju stroncij 90 koji se ugrađuje u ljudske kosti i cezij 137 koji se izmjenjuje s kalijem', objasnio je naš fizičar.

Znanost može biti korisna čak i ako nije fundamentalna

Petrinec kaže da je znanost koja se bavi temeljnim istraživanjima svakako najuzbudljivija. No ističe da znanstvenici mogu biti vrlo korisni za društvo čak i kada ne rade na studijama koje će dovesti do nekih velikih otkrića. Važno je samo biti uporan i marljivo raditi svoj posao.

'Čovjek može voditi normalan život, imati suprugu i dvoje djece kao ja i raditi na projektima i istraživanjima koja mogu biti vrlo korisna. Ne mora imati radno vrijeme od 16 sati na dan i tragati za tajnama svemira. Konkretno, ovaj posao koji radim je dio fizike koji je primjenjiv, zanimljiv i mislim da ga radimo dobro što dokazuju objavljeni znanstveni radovi i vrijedna akreditacija metode po normi 17025.', kaže naš znanstvenik.

U IMI, u kojem, mada je medicinski institut, radi čak desetak fizičara, svaki dan putuje iz Ivanić-Grada za što mu treba oko 45 minuta. Pomaknuo je radno vrijeme za jedan sat ranije - u 7 h, kako bi izbjegao najveće gužve. No uz sve obaveze na projektima i istraživanjima angažiran je i na odgovornim pozicijama u dobrovoljnim vatrogasnim službama –viši je vatrogasni časnik prve klase, što je najviši čin u vatrogastvu, i predsjednik je Vatrogasne zajednice Ivanić-Grada.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!