NEPLODNI O UMJETNOJ OPLODNJI

Hoće li vjerski fanatizam splasnuti nakon ovog dirljivog pisma?

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 11.07.2012 14:17
  • Objavljeno 11.07.2012 u 12:45
krevet par ljubav

krevet par ljubav

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Jedan par koji godinama pokušava dobiti dijete medijskim je kućama poslao dirljivu reakciju naslovljenu 'Mladenačka ljubav koja se realizirala tek u zrelim godinama', podijelivši s javnosti svu svoju patnju u iščekivanju toliko željenog djeteta. Ovu intimnu ispovijed prenosimo u cijelosti

'Čekali smo se 15 godina, kad smo se ponovo sreli i odlučili na zajednički život. Odlučili smo se na dijete kad smo bili sigurni da ćemo našem zajedničkom djetetu moći pružiti sigurnost i toplinu.

Nakon pet godina pokušavanja da dobijemo dijete prirodnim putem obraćamo se specijalistima za MPO i nastavljamo, iako nerado, s potpomognutom oplodnjom. Nakon tri neuspjela stimulirana postupka IVF (In Vitro Fertilisation) i jednog neuspjelog sekundarnog postupka IVF sa zamrznutim jajnim stanicama došli smo pred zid i ne vidimo svjetlo na kraju tunela

Par smo u zrelim godinama - ove godine navršavam 42, a moj suprug je navršio 50. Prema prijedlogu novog zakona, ostala nam je mogućnost možda svega jednog postupka u našoj državnoj klinici, s obzirom da nemamo sredstva za odlazak u privatne klinike u Hrvatskoj ili inozemstvu.

Lako je reći: 'Zašto ne dignete kredit ili posudite novce?' Vjerujem da bi svatko to učinio bez imalo razmišljanja kad bi postojala neka garancija da će postupak uspjeti od prve! Mnogi parovi tako ostanu i bez sredstava, ali i bez djeteta… A posebice bez nade za dalje.

U iščekivanju novog, naprednijeg i pravednijeg (?) zakona, koliko nam je vremena ostalo dok se oni koji zakon moraju tek odobriti odmaraju na 'zasluženom' godišnjem? I je li uopće taj novi zakon pravedniji ili ćemo prizivati sa sjetom ove dane Milinovićeva zakona kao dane kad se još nešto i moglo napraviti?!

Svega jedan postupak nas možda čeka, ako stignemo na red prije moje navršene 42. godine. To znači da ako zakon sad bude izglasan i stupi na snagu, imamo svega tri mjeseca (u međuvremenu su godišnji odmori, kada klinike ne rade postupke) da pokušamo još jedan, POSLJEDNJI put postati roditelji djetetu kojeg čekamo cijeli život. Kako izgleda planiranje trudnoće kada znaš da sve što ti je ostalo su ta tri mjeseca u kojima moraš strahovati od sljedećih briga:

- da se neće pojaviti neke bakterije ili teže oboljenje zbog kojih ćeš morati odgoditi postupak

- da tvoj odabrani specijalist za MPO neće biti odsutan baš u to vrijeme, a dopast ćeš u ruke manje iskusnom kolegi


- da će na klinici biti dovoljno lijekova da stigneš na listu do svog rođendana


- da će hormonalna slika tvog stanja dopuštati upotrebu optimalne stimulacije


- da će specijalist za MPO odabrati pravu količinu lijekova za stimulaciju u kojoj nećeš dobiti više od 12 jajnih stanica, pa će tako odrediti slabiju stimulaciju u kojoj ćeš dobiti najviše 12 jajnih stanica od kojih će, zbog eventualno površno odrađenih folikulometrija i krivog tajminga, možda svega četiri biti upotrebljive za oplodnju


- da će zbog stresa tvoj suprug imati loš spermiogram


- da će zbog stresa i tvoje jajne stanice, koje se u ta tri mjeseca pripremaju, biti loše


- da će se stimulacija morati prekinuti zbog lošeg ili previše burnog odgovora na lijekove i samim time završiti tvoj put


- da će punkcija biti toliko bolna, uz svu anesteziju koju ćeš dobiti, da sljedećih pet dana nećeš moći hodati ni sjediti od bolova


- da će broj upotrebljivih jajnih stanica biti premali da bi se od njega dobio zadovoljavajući broj embrija od kojih bi se eventualan višak zamrznuo kako ne bismo ponovo morali prolaziti kroz ovu gore navedenu muku


- da se zbog loše kvalitete jajnih stanica i eventualno lošeg spermiograma neke jajne stanice neće oploditi niti nastaviti dijeliti


- da ćeš nakon trodnevnog iščekivanja punog nade i vjere, bez ikakve mogućnosti da dobiješ informaciju, doći na kliniku očekujući transfer, a sve što ćeš dobiti je jedno mlako tapšanje po ramenu i informacija da transfera neće biti


- da će to biti vaš posljednji pokušaj da dođete do zajedničkog djeteta kojeg želite čitav život zbog uvođenja dobne granice, računanja iskorištenih postupaka unazad, PREMA STAROM ZAKONU?! (hoće li nam se i višak jajnih stanica oploditi retrogradno?!) i ograničavanja oplodnje SVIH dobivenih jajnih stanica?
Umjesto da ovo pismo pišem grijući i čuvajući nekoliko lijepih embrija i maštam o bebama koje čekamo dug niz godina, pišem ga za hladnim radnim stolom, prazna, jer zbog suboptimalnog liječenja kroz koje sam prošla ovaj zadnji, treći put, od mojih dobivenih 17 jajnih stanica do transfera NIJE NI DOŠLO…

Na kraju, sva ta tuga, mučenja, bolovi, strepnje, sve se to zaboravi u trenutku kada se trudnoća realizira i završi porodom zdravog djeteta

To je jedino što želimo, čemu se nadamo, o čemu sanjamo i za što živimo sve ove godine! Nemojte nas zakinuti odredbama o dobnoj granici, o smanjivanju besplatnog broja postupaka, o ograničenju oplodnje jajnih stanica… Neka zakon bude pravedan i neka nam omogući optimalno liječenje i zdravu bebu u našem malom toplom domu!'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi