Sljeme mu je dom, ali Jahorinu je zavolio na prvi pogled – kaže nam to Igor Žiljak, hrvatski stručnjak za upravljanje skijalištima koji je prije samo nekoliko dana imenovan generalnim direktorom Olimpijskog centra Jahorina, jednog od najpopularnijih skijališta u regiji. Možda to ne znaju svi, no ova destinacija živa je i ljeti jer se, dok je u gradu preko 30 stupnjeva, na Jahorinu turisti dolaze osvježiti, planinariti, biciklirati te isprobati zip-line i druge avanturističke sadržaje za cijelu obitelj.

'Imamo za djecu dvadesetak ljetnih, stvarno fenomenalnih atrakcija. Zip-line i ljetni planinski bob, to su najjače atrakcije. U interesu nam je da dolaze mladi ljudi i obitelji, da se svi odmaknemo od mobitela, računala i gradske vreve te dođemo u prirodu', kaže Žiljak dok se za tportal javlja s vrha planine, opisujući pejzaž koji ga okružuje. Odmora nema jer, otkako je preuzeo rukovodeću funkciju, obilazi destinaciju i razmišlja o tome što bi se moglo unaprijediti.

'Imam veliku čast jer su me predložili za generalnog direktora, a prihvatio sam to i volim izazove. Sada počinjemo pripreme za zimsku sezonu, a privodimo kraju ljetnu sezonu sa sjajnim rezultatima', ističe Hrvat koji je na Jahorinu došao s bogatim iskustvom u vođenju i održavanju skijališta.

Od Zagreba do Kine

Obiteljski je vezan uz Zagreb, a godinama je vodio sljemensko skijalište i pripremao staze za FIS-ov Svjetski skijaški kup – da bi ga potom zvali Kinezi. Tri zime je, prisjeća se, proveo u Pekingu zbog Zimskih olimpijskih igara te je u izazovnim uvjetima koordinirao sustav umjetnog zasnježivanja. Sad je, govori opušteno, došlo vrijeme za nove izazove.

'Tip sam osobe koja je jako rijetko u uredu. Tijekom cijele karijere bio sam na stazi i pazio da sve bude kako treba. Tako će biti i ovdje. Planovi su veliki, a završit ćemo sve investicije koje smo započeli pa krećemo u još veći razvoj', kaže i dodaje da mu je izuzetno drago zbog toga što je ovaj centar prepoznat u Hrvatskoj.

'Nadam se da ćemo i ove zime imati posebne turističke tjedne u kojima očekujemo goste iz Hrvatske. Bilježimo puno posjeta iz Dalmacije, Slavonije i Zagreba. Drago mi je što su to naši stalni gosti i nadam se da će ih sada biti još više', otkriva Žiljak.

Nabraja da nude preko 50 kilometara staza te je 20 kilometara pod rasvjetom, a zimska im sezona obično počinje u prosincu – premda to uvelike ovisi o vremenskim uvjetima. Kako je snijega sve manje, da bi sezona bila uspješna, treba biti stručnjak u sustavu umjetnog zasnježivanja, što im je prošle godine osiguralo preko 100 skijaških dana.

Gdje je sve počelo...

Razgovor nas u više navrata spontano vraća na sljemenske dane koji su ga oblikovali, i osobno i karijerno.

'Moj djed je izgradio Sljeme. Radio je gore kao direktor 40 godina, nakon toga je došao moj otac. Zato sam počeo raditi na Sljemenu kao klinac od 15 godina preko učeničkog servisa; tad sam prvi put sjeo u stroj koji svi zovu ratrak. Kad sam završio srednju školu, krenuo sam s montažom žičara – nakon što ih kupite, mora doći monter, provjeriti, pustiti u pogon... Prošao sam poznata skijališta u Italiji, Austriji... Postavljao sam žičare od Kranjske gore do Rogle', prisjeća se Žiljak.

Različita usavršavanja i njega su 2001. dovela do vrha Medvednice, na kojemu se brinuo o strojevima, topovima i uvjetima na stazi. Zbog vremenskih uvjeta i manjka vode na Sljemenu posebno je izazovna bila priprema za Svjetski skijaški kup jer on ne može čekati, ne može se zaustaviti.

Sa Sljemena je Žiljak otišao, a putem je i Kineze naučio pripremati staze na debelim minusima.

'Kinezi nisu znali pripremati vrstu staze za takva velika natjecanja. Tada smo ih puno naučili, puno smo im pomogli. Dandanas samostalno rade i implementiraju ono što su naučili. A u Kini smo imali temperaturu minus 30, minus 40...', objašnjava. Ipak je sve držao pod kontrolom i činio najbolje u danim uvjetima.

'Mislim da sam zaslužio da se malo maknem sa staze. Nisu više ni kosti kakve su bile. Prije preuzimanja ove funkcije dvije sam godine radio kao savjetnik direktora Olimpijskog centra Jahorina za skijaške staze, topove, strojeve i žičare', kaže optimistično, vraćajući se na povod našeg razgovora.

'Ovo ovdje je, kako bismo rekli, state of the art. Jahorina stvarno može konkurirati svjetskim skijalištima', tvrdi Žiljak te se preselio u Bosnu i Hercegovinu, a obitelj mu je ostala u Hrvatskoj. Uvjeren je da će, uz financijsku pomoć ondašnje vlade i svih uključenih, transparentno i pošteno radeći pozicionirati Jahorinu na svjetskoj skijaškoj karti, a sve to mu je sasvim novi izazov.