BORBA S RAKOM

'Dijagnoza me je zgrozila, ali još više pomisao: kako to reći mužu i djeci'

  • Autor: Jasna Ožanić
  • Zadnja izmjena 01.08.2015 08:14
  • Objavljeno 01.08.2015 u 08:14
Suzana Fiket iskustvo s rakom jajnika

Suzana Fiket iskustvo s rakom jajnika

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Damir Spehar/PIXSELL/Thinkstock/iStock/Privatni album

Prije dvije godine tijekom rutinske operacije 47-godišnjoj Suzani Fiket otkriven rak jajnika. Doktor joj je rekao da je pred njom dosta teška i dugotrajna borba. Najviše se uplašila kemoterapije, a najviše se brinula kako će lošu vijest podnijeti obitelj. Danas, dvije godine kasnije u razgovoru za tportal otkriva najdramatičnije trenutke svoje borbe s malignim rakom te što joj je pomoglo da ustraje u borbi odnosno koliko je presudna potpora obitelji, prijatelja te brižnih liječnika

'U tijeku kemoterapije padaju vrijednosti leukocita, eritrocita, hemoglobina. Krvna slika se dosta brzo popravlja iako je to individualno - nekome brže, a nekome sporije. U mom slučaju u prvoj liniji kemoterapije nisam imala problema, a sad u ovoj drugoj liniji zna se dogoditi da se odgodi terapija za tjedan dana da se poprave leukociti. Ali još jednom ponavljam da je to individualno, ima pacijentica koje idu redovno na svoje cikluse, a ima i takvih da im se i na koji dan ili tjedan dulje odgađa terapija. Kako koji organizam podnosi terapiju. Moram napomenuti da se ja ne osjećam ništa drugačije s dobrom ili lošom krvnom slikom, ne osjećam nikakve promjene ni probleme', započinje svoju priču Suzana Fiket

Gospođa Fiket otkriva kako joj je rak jajnika otkriven prije dvije godine kad je išla na laparoskopsku operaciju otklanjanja ciste jajnika. Tijekom operacije se radio brzi test prilikom kojeg je otkriven rak, pa se rutinska operacija pretvorila u nešto ozbiljniju – klasičnu – prilikom koje su joj izvađeni jajnici, maternica i konstatiran maligni rak jajnika.

'Problem koji ćemo riješiti'

Svoju je trenutačnu dijagnozu doznala dok je ležala na odjelu intenzivne njege.

'Doktor mi je rekao da nas čeka dosta teška i dugotrajna borba. Najviše me uplašila kemoterapija koja mi je bila neizbježna. Jednako tako sam se pitala kako će sve to podnijeti moja obitelj i kako im to reći. Kada sam i sama doznala dijagnozu, nazvala sam muža i rekla mu o čemu se radi, tako da su moja djeca i on taj prvi šok nekako sami proživjeli', priča Fiket.

Osmijeh koji su na svojim licima donijeli njezini članovi obitelji tijekom posjeta bio joj je vjetar u leđa.

'Veliki plus mi je bio kada mi je obitelj došla u posjet u bolnicu, to su bili moja djeca, suprug, majka, svekrva i svi su bili jako pozitivni. Mogu reći da je to vjerojatno bio razlog zašto sam imala osjećaj da nisam nešto toliko grozno doživjela. Razmišljala sam samo: došao je problem i nekako ćemo ga riješiti', objašnjava Fiket.


Gubitak kose bio je najgori

Nakon operacije liječnik joj je rekao da će morati proći ciklus kemoterapija.

'Dva do tri tjedna nakon operacije krenula sam na kemoterapiju, išla sam svaka tri tjedna i imala tih šest ciklusa. Zanimljivo je da taj dan kada sam primila kemoterapiju, ali i dan poslije, sve je bilo u redu, a nakon trećeg dana me počela hvatati slabost, kao da sam izgubila snagu i došla do 50 posto njezine iskoristivosti', kaže.

Najveći šok uslijed ciklusa kemoterapije bio je trenutak kada je, prošavši prstima kroz kosu, shvatila da joj kosa opada.

'Najgore od svega mi je bilo kada sam počela gubiti kosu. Znala sam i bila sam svjesna da će se to dogoditi, da je to najmanja stvar zbog koje bih možda trebala brinuti, ali se vjerojatno u meni probudilo ono žensko koje ne želi biti bez kose', prepričava Fiket.

Kombinacija alternative i medicine

Iako kaže kako ima izuzetno povjerenje u liječnike i ono što oni rade, odlučila je, uz medicinske savjete, potražiti i one alternativne.
'Nekoliko mjeseci nakon operacije sam, na kćerkin nagovor, krenula kod fitoterapeutkinje koja inače propagira liječenje biljkama i čajevima. Nakon nekoliko susreta i razgovora s njom promijenila sam prehranu za sto posto izbacivši šećer, mliječne proizvode, crveno meso, konzerviranu hranu. Mislim da mi je najviše pomogla ta promjena u prehrani. Svi savjeti koje sa strane dobiješ mogu pomoći ili se barem nadaš da mogu', kaže Fiket.

Potporu tijekom liječenja imala je ne samo od obitelji nego i od brojnih prijatelja koji su joj nastojali pomoći na sve načine.
'Najveći je problem to što sa strane dobivaš sto savjeta. Čim sam došla iz bolnice doma, posjetilo me puno prijatelja i članova obitelji, svatko mi je davao svoj savjet što i kako probati. Nakon tolikih informacija glava mi je bila kao košnica puna ne jednim nego nekoliko rojeva pčela', sjeća se ova mlada gospođa.

‘Vjerovala sam da mi alternativa, uz medicinu, može puno pomoći. Puno mi je značilo i to što moja fitoterapeutkinja nije imala negativno mišljenje o liječnicima, njihovom radu i kemoterapiji nego me podupirala u mom odabiru', smatra Fiket.

Konoplja pomaže ili ne

Osobno nije konzumirala konopljino ulje, a s obzirom na različita mišljenja koja o njemu čuje, trenutačno se ni ne usudi.
'Čim sam doznala svoju dijagnozu, prva pomisao moje obitelji i mene bilo je konopljino ulje. Međutim, istovremeno se pojavilo toliko raznih dobavljača, proizvođača, ali i oprečnih mišljenja. Svjesna sam da je ulje užasno skupo i da je svaka kuna bitna, ali kada se nađeš u takvoj situaciji, opet ćeš se radije odreći nečega kako bi kupio taj lijek. S jedne strane je skupo, s druge još uvijek neistraženo. Pojedinci su mi rekli kako je konoplja fantastična stvar, a drugi da je ni pod koju cijenu ne uzimam. Navodno njezin učinak ovisi o vrsti raka od kojeg bolujete, ali još nisam našla osobu koju bih mogla pobliže pitati o tome', kaže Fiket.

Bez brižnih liječnika sve bi bilo teže

Osim obitelji i prijatelja, veliku je potporu i prijatelje imala u svojim liječnicima.
'Imam sreću da su moj onkolog i kirurg, koji mi je ujedno i ginekolog, prvenstveno ljudi. Doživjela sam ih kao nekoga tko ti želi pomoći, ne gleda te kako nekakav broj. Kroz razgovor s njima stekla sam dojam da se doista trude i traže način kako da ti pomognu. Možda sam upravo zbog takvog njihovog stava počela vjerovati u medicinu i učinak kemoterapije', objašnjava Fiket.

Vjeruje kako bi pacijenti bili manje zbunjeni kada bi se alternativa ujedinila s medicinom. Time bi se smanjila brojna raznolika mišljenja koja o pojedinim metodama liječenja i lijekovima postoje što u medicinskim krugovima, što na internetskim blogovima.

'Mislim da bi bilo odlično kada bi medicina i alternativa pokušale zajedno zaključiti pomaže li konopljino ulje ili ne', zaključuje naša sugovornica.

10 stvari koje biste trebali znati o raku jajnika

1.Rak jajnika (poznat i kao tihi ubojica) na četvrtom je mjestu po učestalosti kod žena, odmah nakon raka dojke, raka debelog crijeva i pluća. Najugroženija su skupina žene od 65 do 69 godina.
2.Petogodišnje preživljavanje kod raka jajnika iznosi nešto manje od 50 posto što ovisi o njegovoj proširenosti na jajnike, okolna tkiva, limfne čvorove i udaljene organe. U Hrvatskoj je, prema posljednjim podacima iz 2013., od raka jajnika umrlo 328 žena.
3.U 90 posto slučajeva rak jajnika uzrokuje mutacija gena BRCA, a samo u 10 posto slučajeva je riječ o nasljednoj sklonosti.
4.Upravo geni BRCA1 i BRCA2 mogu povećati šanse za nastanak raka jajnika i njegov prijenos s jednog člana obitelji na drugog. Jednako tako rizik od oboljenja od raka jajnika veći je ako u obitelji imate dva ili više članova obitelji oboljelih od te bolesti.
5.U Hrvatskoj, prema posljednjim podacima iz 2013., broj žena oboljelih od raka jajnika iznosi 430. Godišnje u svijetu od njega oboli više od 250 tisuća žena, a više do 140 tisuća ih umre.
6.Za Hrvatsku ne postoje konkretni podaci o smrtnosti žena od raka jajnika, ali se zna da je u svijetu u ukupnoj smrtnosti žena od raka spolnih organa rak jajnika na prvom mjestu.
7.Među prvim simptomima po kojima se može otkriti rak jajnika su bolovi u donjem dijelu trbuha, teškoće s jelom ili osjećaj brze sitosti, češća potreba za mokrenjem te neredovite menstruacije. Ako je riječ o uznapredovanom stadiju raka, mogu se pojaviti simptomi poput mučnine, gubitka apetita, umora i gubitka težine.
8.Nakon pojave nekih od simptoma posjet ginekologu najbolja je opcija. Ginekološki pregled može i ne mora dijagnosticirati rak jajnika, a ako ne uspije, postoji niz testova kojima se on može otkriti. Tako se analizom krvi može vidjeti vrijednost CA125 koji ukazuje na pojavu tumora jajnika, ultrazvučnom sondom vidjeti postoje li stanice raka u maternici i jajnicima ili se podvrgnuti laparoskopskoj operaciji tijekom koje liječnik detaljno pregledava jajnike.
9.Postoji određeni broj faktora kojima se rak jajnika može spriječiti. Jedan od njih je model screeninga na rak jajnika koji može utjecati na razvoj raka jajnika. Sprečavanje ovulacije kod žena smanjuje izglede da dođe do širenja raka jajnika. Kao alternativa preporučuje se uzimanje kontracepcijskih pilula. Vrlo je bitna i prehrana koja ne bi smjela sadržavati preveliku količinu crvenog mesa i masne hrane, nego više voća i povrća.
10.Osim što smanjuju menstrualne boli i simptome PMS-a, oralni kontraceptivi koriste se kao terapija kod sindroma policističnih jajnika te smanjuju učestalost raka jajnika i sluznice maternice.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!