Ne stišavaju se reakcije na postavljanje podzemnih spremnika za otpad na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Javio se i arhitekt Branko Silađin, po čijoj je zamisli glavni zagrebački trg i uređen u današnjem izdanju
Dok građani, ali i oporba u Zagrebu bjesne zbog postavljanja podzemnih spremnika na spoju Ilice i Trga bana Jelačića, gradske vlasti govore kako nije bilo druge lokacije za takvu instalaciju.
U moru razmimoilaženja mišljenja, mnogi će posegnuti za strukom kao rješenjem. Stoga je Nova TV razgovarala sa tvorcem Trga bana Jelačića kakvog danas poznaju Zagrepčani i mnogi njihovi gosti. Branko Silađin je zajedno s Berislavom Šerbetićem i Mihajlom Kranjcom još 1979. godine zamislio otvorenu pješačku plohu trga koja je realizirana tek prije Univerzijade 1987. godine.
"To nije promašaj, to je... Ja mislim da je to zločin, zločin. Apsolutno kao da si netko usred dnevnog boravka postavi kantu za smeće. Ja sam ovdje sada i kao građanin i kao projektant ovog Trga s kojim se nitko nije konzultirao. Ali ne mogu zamisliti grupu ljudi, jer čujem da je bila čak i grupa stručnjaka, koja na ovakvom svečanom ulazu na glavni Trg u gradu postavi smeće", kritičan je bio Silađin.
vezane vijesti
Smiješna opravdanja
Smatra da ih je trebalo postaviti u obližnjoj Petrićevoj ulici ili na mjestu podzemnog javnog WC-a, na drugoj strani trga, koji već više od desetljeća ne služi svrsi.
"Isprika da instalacije smetaju gotovo je smiješna. Dolje je mrtav, prazan prostor i tu postaviti bilo što od ovoga je skoro prirodno. Ima čak i ogradu koja je pod zaštitom. Makar je to smiješno jer je ona naknadno napravljena. Prema tome, vi ako nešto nećete, uvijek ćete naći razloga da to ne napravite. Ako nešto hoćete, onda sve možete", osvrnuo se Silađin na izjavu glasnogovornice Dinke Živalj da se spremnici zbog instalacija nisu mogli nigdje drugdje postaviti.
Nestanak života s Trga
Kaže da je Trg bana Jelačića nekoć bio mjesto okupljanja koje je vrvjelo životom. Takvim ga je u svojim nacrtima i zamislio. No, danas je situacija drugačija.
"Taj centralni gradski prostor zapravo umire. Njega momentalno čini život to što nezamislivo dugo popravljaju Dolac, pa je ovaj dio života koji je izašao s Dolca dolje čini životnim, ali on je bez toga dolje mrtav prostor. Nakon najnovijeg oslobođenja, kako ja to kažem, promijenila se struktura vlasništva i sve je izmijenjeno, okruženje koje treba i daje život jednom prostoru je nestalo. Mi danas u Zagrebu nemamo javnog prostora. Naše pješačke zone pretvorene su u ugostiteljske zone", zaključio je arhitekt Silađin.
