Doomscrolling, opsesivno skrolanje po Instagramu, bezumno gledanje videa na YouTubeu – sve su to ponašanja koja nam odvlače pažnju, a nameću i ozbiljnije pitanje: može li konzumacija trivijalnog sadržaja s društvenih mreža i drugih online platformi zaista uzrokovati propadanje mozga?
Upravo je izraz 'brain rot' (truljenje/propadanje mozga) Oxford University Press proglasio riječju godine za 2024. – definirajući ga kao 'navodno pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe uslijed pretjeranog izlaganja sadržaju niske kvalitete na internetu'.
'To je kao da hranite mozak junk foodom', slikovito za Euronews pojašnjava dr. Andreana Benitez, neurologinja i izvanredna profesorica Medicinskog sveučilišta Južne Karoline. No, iako pojam sve češće kola među stručnjacima i roditeljima, znanstvena potvrda – zasad – ne postoji.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navodi da polovica američkih tinejdžera provodi četiri ili više sati dnevno gledajući u ekrane. Kod odraslih, svjetski prosjek prelazi čak šest sati dnevno.
Ipak, trenutačno ne postoje službene smjernice o preporučenom dnevnom broju sati provedenih pred ekranima za tinejdžere ili odrasle. Još je važnije – ne postoji ujednačena znanstvena teorija koja bi objasnila kako i zašto 'truljenje mozga' nastaje, ističe Benitez. No, neki podaci ipak zabrinjavaju: svaki četvrti tinejdžer koji često skrola prijavljuje tjeskobu ili depresiju, navodi CDC.
vezane vijesti
Rizici za mentalno zdravlje djece i mladih
Istraživanje iz 2024., temeljeno na najvećoj američkoj longitudinalnoj studiji razvoja dječjeg mozga (Adolescent Brain Cognitive Development Study), otkriva da adolescenti koji više vremena provode pred ekranima pokazuju veću sklonost mentalnim poremećajima, uključujući depresiju, anksioznost, ADHD. Javljaju se i fizički simptomi poput boli, vrtoglavice ili mučnine.
Druga istraživanja povezuju 'truljenje mozga' s emocionalnom desenzibilizacijom, kognitivnim preopterećenjem, niskim samopoštovanjem i slabljenjem izvršnih funkcija mozga – uključujući pamćenje, planiranje i donošenje odluka.
Dokazi da ekran doslovno mijenja strukturu mozga ne postoje. No, upozorava dr. Costantino Iadecola, direktor Instituta za istraživanje mozga i uma na Medicinskom centru Weill Cornell u New Yorku, ono što izostane tijekom tih sati može biti ključno – osobito za djecu i mlade čiji se mozak još razvija.
'Razvoj mozga zahtijeva raznolikost iskustava', kaže Iadecola. 'A kad ste na telefonu, propuštate sve ono što gradi pravu, kompleksnu ljudsku interakciju – verbalne, osjetilne i emocionalne reakcije koje dolaze u stvarnoj komunikaciji.'
Nije samo stvar vremena – već i sadržaja
Benitez naglašava da nije samo vrijeme provedeno pred ekranom ono što treba brinuti, nego i kvaliteta sadržaja koji konzumiramo.
'Ako unosite previše sadržaja niske kvalitete, to može iskriviti vašu percepciju stvarnosti i štetiti vašem mentalnom zdravlju', kaže. Posebno je opasno kontinuirano izlaganje negativnim vijestima i sadržajima, što može dovesti do mentalnog iscrpljenja.
Koliko je 'previše', teško je odrediti. 'Jedna vrećica čipsa nije katastrofa, ali tri u nizu? E, to je već problem', kaže Benitez.
