Uz tisuće drugih letjelica koje kruže oko planeta, Starlinkovi sateliti dodatno opterećuju nisku Zemljinu orbitu koja je već pretrpana svemirskim otpadom. Iako sam Starlink nije najveća prijetnja, problem leži u brojkama - od oko 8.000 njihovih satelita koji su trenutačno u orbiti, jedan do dva svakog dana ponovno ulaze u atmosferu i izgore iznad Zemlje.

Uskoro bi taj broj mogao porasti na pet dnevno, budući da Starlink i druge kompanije, poput Amazona i njegova sustava Kuiper, planiraju zajednički postaviti do 30.000 satelita. A tu su i kineski sustavi, za koje se procjenjuje da će dodati još 20.000 novih satelita, piše Popular Mechanics.

Opasnost od 'Kesslerovog sindroma'

Ako se ovaj trend nastavi, Zemlju možda čeka scenarij od kojeg brojni strahuju, poznat kao Kesslerov sindrom; lančanoj reakciji sudara satelita, raketnih stupnjeva i krhotina, pri kojoj bi svaki udarac stvorio novi oblak otpada. Takav bi kaos u orbiti mogao potpuno onemogućiti lansiranje novih satelita i ozbiljno ugroziti astronomska promatranja s tla.

Iako su astronauti najizravnije ugroženi, zagušenje prijeti i tehnologijama koje svakodnevno koristimo, poput GPS-a, brzog interneta i televizijskih usluga. Stručnjaci procjenjuju da je od 1957. godine do danas zabilježeno više od 650 nesreća koje su stvorile tisuće komada svemirskog otpada.

Jedan od najpoznatijih sudara dogodio se 2009. godine, kada je nefunkcionalni ruski satelit Kosmos 2251 udario u aktivni američki komunikacijski satelit Iridium 33. Taj je sudar stvorio oblak s gotovo 2000 komada krhotina većih od 10 centimetara, a manjih čestica bilo je nebrojeno više.

Astrofizičar Jonathan McDowell s Instituta Smithsonian, koji već godinama prati lansiranja svemirskih letjelica i njihova povratka na svojoj stranici Jonathan’s Space Report, upozorava da situacija postaje zabrinjavajuća. U njegovom posljednjem izvještaju zabilježeno je 11 skupina Starlink satelita lansiranih između 18. kolovoza i 13. rujna, a broj deorbitiranih satelita doseže rekordne razine upravo 2025. godine.

'Sateliti u niskoj orbiti obično se zamjenjuju svakih pet godina, što znači da bi ih uskoro čak pet dnevno moglo ponovno ući u atmosferu', objašnjava McDowell. 'Još nije jasno hoće li Kinezi svoje satelite spustiti u niže orbite ili ćemo ubrzati prema scenariju Kesslerovog sindroma, u kojem se sudari svemirskog otpada pretvaraju u lančanu reakciju.'

'Životni vijek' Starlinkovih satelita je od pet do sedam godina, nakon čega se planski ili neplanski vraćaju u atmosferu. Pad može uzrokovati i povećana solarna aktivnost. Tijekom vrhunca Sunčeva 11-godišnjeg ciklusa, koji je upravo završio, solarne baklje i koronalni izboji šalju kroz svemir nabojene čestice koje zagrijavaju Zemljinu atmosferu. Zrak se tada širi i postaje gušći, što povećava aerodinamički otpor na objekte u niskoj orbiti. Sateliti se zbog toga usporavaju i postupno spuštaju, a oni koji se ne uspiju ponovno podići - padaju.

Znanstvenici iz američke agencije NOAA nedavno su otkrili povećanu koncentraciju metala poput bakra, aluminija i litija, ali i rijetkih elemenata kao što su hafnij i niobij, u višim slojevima atmosfere. Još se ne zna koliko su te čestice opasne, no pretpostavlja se da bi mogle utjecati na kemijske procese koji oštećuju ozonski omotač. U međuvremenu Starlink nastavlja širiti poslovanje.