Jamais vu je, prema novom istraživanju, osjećaj kada se zateknete u repetitivnom poslu i ne znate što radite
Gotovo svaka osoba barem jednom u životu doživi déjà vu, onaj sablastan osjećaj da se trenutak koji upravo proživljavamo već dogodio. No postoji i njegova obrnuta verzija, mnogo rjeđa i uznemirujuća: jamais vu. U tom se slučaju nešto dobro poznato – riječ, lice ili mjesto – iznenada doživljava kao strano, novo ili nestvarno.
Znanstvenici su istražili ovaj zagonetni fenomen i zaključili da on otkriva kako naš mozak održava ravnotežu između automatiziranih radnji i svijesti o stvarnosti. Dok déjà vu nastaje kad se osjećaj da je nešto poznato u mozgu 'razdvoji' od stvarnosti, jamais vu djeluje kao upozorenje da je neka radnja postala previše mehanička i repetitivna.
Fenomen je zabilježen u svakodnevici na različite načine. Ljudi ga opisuju kao iznenadnu neprepoznatljivost lica, gubitak orijentacije na poznatom putu ili trenutak u kojem riječ koju stalno koristimo odjednom izgleda pogrešno. Jedan je student opisao da je tijekom ispita više puta napisao riječ appetite, ali ju je nastavio promatrati u nevjerici jer mu je izgledala kao da nije ispravna. Glazbenici ga mogu osjetiti kad iznenada 'zalutaju' u dobro uvježbanom dijelu skladbe, a vozači kao trenutno 'nepoznavanje' pedala i volana.
vezane vijesti
Kako bi istražili mehanizam, psiholozi su proveli dva eksperimenta. U prvom je 94 studenata moralo više puta zapisivati iste riječi, od svakodnevnih poput door (vrata) do rjeđih poput sward (mač). Nakon prosječno 33 ponavljanja, gotovo 70 posto sudionika odustalo je jer su im te riječi izgubile značenje i počele izazivati osjećaj nelagode. U drugom je eksperimentu korišten samo određeni član the, najčešći u engleskom jeziku. Ovaj put je 55 posto sudionika prijavilo iskustva jamais vua, i to nakon prosječno 27 ponavljanja.
Opisivali su ih različito: 'riječ gubi smisao što je više gledam', 'izgubio sam kontrolu nad rukom' ili 'izgleda kao da riječ zapravo ne postoji i netko me prevario tako da mislim da postoji'. Takva iskustva sugeriraju da se ponavljanjem aktivira proces koji briše značenje i pokreće osjećaj da nešto nije stvarno.
Zasićenje
Iako se čini novim, fenomen nije nepoznat psihologiji. Još 1907. američka pionirka u polju psihologije Margaret Floy Washburn zabilježila je da riječi nakon dugog zurenja u njih postaju čudne i fragmentirane, gube tzv. asocijativnu moć. Novija istraživanja povezuju to s pojmom 'zasićenja', odnosno time da se mentalna reprezentacija preoptereti ponavljanjem i prestane imati smisla. Srodan tome i efekt verbalne transformacije; ponavljanjem iste riječi mozak počinje čuti slične zvukove, pa 'pas' odjednom zvuči kao 'rast' ili 'gas'.
Istraživači naglašavaju da jamais vu nije samo kuriozitet, nego važan uvid u način na koji funkcioniraju pažnja i pamćenje. On djeluje kao 'provjera stvarnosti', mehanizam koji nas izvlači iz repetitivnih zadataka i podsjeća da ostanemo kognitivno fleksibilni. Takvi uvidi mogu imati praktične primjene, primjerice u razumijevanju i liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD). Osobe koje kompulzivno provjeravaju jesu li im vrata zaključana ili plin ugašen mogu upravo zbog tog ponavljanja izgubiti osjećaj sigurnosti i zapeti u začaranom krugu.
Za svoj rad na tu temu istraživači su dobili Ig Nobelovu nagradu za književnost, nagradu koja slavi znanstvena otkrića koja prvo nasmiju, a potom potaknu na razmišljanje. Autori se nadaju da će ovo istraživanje inspirirati daljnje studije i dublje razumijevanje mehanizama pamćenja i percepcije, piše ScienceAlert.
'Jamais vu nam pokazuje da mozak ima ugrađen sustav upozorenja – kada nešto postane previše automatsko, naš osjećaj stvarnosti mora nas vratiti u ravnotežu', zaključuju znanstvenici.
