Pandora je, makar financijski i gabaritno skromniji projekt od teleskopa James Webb, ključni korak prema razumijevanju udaljenih svjetova i odgovor na pitanje postoji li možda negdje u beskraju planet pogodan za život
Predodžba da je čovječanstvo ikada sumnjalo u postojanje planeta izvan ovih koje smo pronašli u našem sustavu danas zvuči kao proizvod ljudske taštine. Sunce je posve obična zvijezda u posve običnoj galaksiji, na rubnim dijelovima jednog spiralnog kraka Mliječne staze. U galaksiji postoji više od stotinu milijardi zvijezda, a u svemiru do dva bilijuna galaksija. Fizički zakoni vrijede posvuda i ako je naš sustav mogao oblikovati planete iz plina i prašine koji su ostali nakon stvaranja Sunca, onda to mogu raditi i mnoge druge zvijezde.
Znanost je, doduše, tražila dokaz koji je stigao 1992., nakon što su dvojica astronoma otkrila dva planeta u orbiti pulsara udaljenog 2.300 svjetlosnih godina. Od tada je potvrđeno više od 6.000 egzoplaneta čime je postalo jasno da gotovo svaka zvijezda na nebu ima barem jedan svijet oko sebe. Keplerov svemirski teleskop, lansiran 2009., zaslužan je za najmanje 2.300 tih otkrića, a James Webb, TESS, Hubble i brojni zemaljski teleskopi nastavili su tragati za novima, piše Time.
vezane vijesti
Mali istraživač
Sada se, za prvi kvartal 2026., priprema lansiranje teleskopa koji ne nalikuje nijednom dosadašnjem lovcu na planete. Pandora je lagani, kompaktni svemirski instrument mase 358 kg i širine svega 43.8 inča bez solarnih panela. Nasuprot golemom Webbu, velikom poput teniskog terena i teškom 7.500 kg, Pandora djeluje gotovo skromno. Njezina misija trajat će samo godinu dana, a umjesto promatranja tisuća planeta usredotočit će se na dvadeset pažljivo odabranih. Svaku će zvijezdu promatrati do 24 sata u jednom neprekinutom ciklusu, ponavljajući to deset puta. Ta razina ustrajnosti trebala bi pružiti uvid u to jesu li uvjeti za život mogući na tim dalekim svjetovima.
Izravno opažanje egzoplaneta ostaje nedostižno. s obzirom da su planeti preslabo vidljivi i premaleni u usporedbi sa svjetlom svojih zvijezda. Zbog toga se istraživači oslanjaju na dvije neizravne metode. Radijalna brzina otkriva nježne pomake zvijezde dok ju gravitacija planeta povlači u ritmičnom titranju. Tranzitna metoda prati sitno zatamnjenje zvijezde dok planet prolazi ispred nje, promjenu tako malu da je usporediva s uklanjanjem jedne žarulje s ploče na kojoj ih je deset tisuća.
Tranzitna metoda pruža puno više informacija od pukog potvrđivanja planeta. Dio zvjezdina svjetla prolazi kroz atmosferu egzoplaneta te se mijenja u skladu s prisutnim kemijskim sastavom. Različiti elementi ostavljaju različite tragove u spektru, stvarajući mogućnost da se identificiraju vodik, voda, ugljikov dioksid, dušik i druge molekule.
Ovom smo metodom promatrali brojne planete, no rezultati su bili različite učinkovitosti. Pandora se izdvaja time što će nekoliko puta vraćati pogled na iste sustave kako bi složila što potpuniju sliku. Iako Webb ima daleko osjetljivije instrumente, njegova visoka potražnja onemogućuje dugotrajno fokusiranje na pojedine zvijezde, što Pandori daje jedinstvenu prednost.
vezane vijesti
Moć dugotrajnog promatranja
Promatranje filtriranog svjetla nije jednostavno bilježenje kemijskih signala, s obzirom da zvijezde nisu statični izvori svjetlosti. Na njihovim površinama izmjenjuju se svjetlija, toplija područja i tamnije, hladnije pjege. Te nepravilnosti remete podatke, a mogu oponašati ili prikriti signale koji se traže, osobito one koji bi upućivali na vodu. Varijacije u svjetlu zvijezde mogu stvoriti lažne tragove tamo gdje vode nema ili ukloniti one stvarne, pa Pandora mora pomno odvajati takve šumove.
Zato će teleskop pratiti kako se zvijezde okreću, kako se aktivne regije pojavljuju i nestaju te koliko njihova dinamika narušava očitanje podataka. Istraživači vjeruju da će s vremenom moći jasnije razlučiti gdje počinje pravo kemijsko obilježje egzoplaneta, a gdje završava utjecaj same zvijezde.
Iznimni kandidati
Odabir dvadeset ciljeva bio je izazov. Razmatrali su sustave s vrućim i hladnim zvijezdama, velike plinovite divove i manje planete tipa sub-Neptuna. Stotinu kandidata postupno se suzilo na one najzanimljivije. Prisutnost vodene pare u sustavu bila je jedan od poželjnih znakova, jer bi to omogućilo detaljnije analiziranje. S druge strane, gubitak vodika mogao bi upućivati na planet preblizu svom suncu, pregrijan i lišen atmosfere.
Pandora će sve to omogućiti za vrlo skroman iznos. Webb je najskuplji teleskop u povijesti, s krajnjim troškom većim od 10 milijardi dolara. Pandora će odraditi svoju misiju za samo 20 milijuna.
Njezin let s Cape Canaverala na raketi Falcon 9 trebao bi uslijediti uskoro, iako se nakon 43-dnevnog prekida rada američke vlade raspored još uvijek stabilizira. NASA trenutačno cilja na siječanj, uz očekivanje da bi se misija mogla produljiti ako se osiguraju dodatna sredstva. Ako sve bude teklo prema planu, Pandora bi mogla dobiti još jednu godinu rada. Negdje u beskraju možda postoji planet pogodan za život. Ostaje vidjeti hoće li Pandora imati dovoljno vremena da otkrije tragove koji bi to potvrdili.
