LJETO DOLAZI

Praljudi su se još prije 40 tisućljeća mazali kako bi se zaštitili od sunca

22.05.2025 u 13:12

Bionic
Reading

Ljeto se bliži, s njim i sezona zaštite od sve jačeg sunca. Nije, jasno, riječ samo o modi i potrebi za ravnomjernijim tamnim tenom na plaži, u današnje vrijeme stvar je u zdravlju. Pritom se ne treba pozivati na to da je, kao, sve to novovjeka izmišljotina. U bližoj i daljoj prošlosti ljudi su se isto štitili od sunca

Bez obzira na to što nam se čini da živimo u vremenima za koje mislimo da je u njima sve izmišljeno, stvarnost je složenija. Uz sve razlike između današnje i nekadašnjih civilizacija, one imaju i iznimno mnogo toga zajedničkog. Nije stvar o kojoj ovisi sudbina svijeta, ali tako je i sa zaštitom od sunca.

Novi nalazi ukazuju da su i prije više od 40 tisuća godina praljudi nastojali zaštititi se od moćnih sunčevih zraka.

U travnju ove godine u časopisu Science znanstvenici s američkog Sveučilišta Michigan objavili su studiju u kojoj se tvrdi da su ljudi u tako ranoj fazi razvoja civilizacije koristili posebne supstance kojima su se štitili od ultraljubičastih zraka, na isti način na koji danas koristimo kreme i losione za sunčanje.

Koristili su, tvrdi se u studiji, oker, koji u ovom slučaju ne predstavlja istoimenu boju, nego anorganski pigment koji može biti u raznim bojama, poput žute, crvene, smeđe, narančaste... Kad su pomiješa s uljem ili životinjskom mašću, oker je idealan za slikanje, uključujući i ono po tijelu.

Sapiensi nisu bili jedini, niti prvi koji su koristili ovaj drevni 'alat'. Vjerojatno je oker prvi koristio Homo erectus (ili su za taj stadij ljudskog razloga nađeni dokazi), no ima i ranijih korisnika, poput neandertalaca prije više od 250 tisuća godina. Iz kasnijeg razdoblja, datiranog prije 48 tisuća godina, potječe i najstariji poznati rudnik na svijetu, onaj u današnjem Eswatiniju (država na jugu Afrike, nekadašnji Swazi), u kojem se također kopao oker. Običaj korištenja toga pigmenta u zaštiti od sunca zadržao se ponegdje i do danas.

Unatoč svim tim starijim tragovima, spomenuta studija kaže da je prije četrdesetak tisuća godina korištenje okera naglo poraslo. U to vrijeme promijenile su se i ljudske aktivnosti, o čemu svjedoče alati za krojenje odjeće ili pećinska umjetnost, koja se također jako intenzivirala u to doba. I jasno, porasla je potrošnja okera.

Prirodna katastrofa

Autori - suprotno nekim dosadašnjim teorijama - tvrde da oker nije korišten samo zbog ljepote ili, recimo, rituala. Po njima, postojao je vrlo praktičan razlog - zaštita kože od ultraljubičastog zračenja Sunca. No, onda se postavlja pitanje zašto baš tada, što se u tom trenutku ljudske prošlosti dogodilo da je tadašnjim ljudima toliko trebala zaštita kože?

Odgovor je jasan: zbog prirodne katastrofe koja se dogodila baš u tih nekoliko tisućljeća, od prije do 42 tisuće godina do prije 39 tisuća godina. Riječ je o pomicanju Zemljinog magnetskog polja do kojeg je došlo iznenada, i izračunato je da je geomagnetsko polje palo na samo pet do deset posto njegove današnje snage, a prostor gdje su se susretala magnetska polja zarotirao se za 75 stupnjeva u odnosu na Zemljinu os.

To je značilo da je Južni pol iznenada došao na mjesto Antarktike i Novog Zelanda, a Sjeverno pol je bio na zapadu Eurazije. Ovaj događaj nastajao je oko 250 godina, a u sljedeće dvije tisuće godina polovi su se nastavili pomicati dok se nisu vratili na svoju izvornu poziciju. No, za to vrijeme došlo je i do porasta padalina nabijenih čestica koje u Zemljinu atmosferu donosi Sunčev vjetar. Magnetsko polje Zemlje privlači te čestice, koje se potom sudaraju s elementima u našoj atmosferi. Rezultat je, među ostalim, ono što zovemo polarnom svjetlošću, ali i ultraljubičasto zračenje. Kad se dogodilo spomenuto pomicanje polova i magnetsko polje je oslabilo, u atmosferu je ušlo više takvog zračenja.

Koliko je oker bio efikasan?

To je očito donijelo otežani život i sapiensima i neandertalcima koji su tada živjeli na Zemlji. Neki vjeruju da je cijeli proces izazvao izumiranje neandertalaca, ali o tome zasad postoje samo nepotvrđene hipoteze, i prije će biti da je bila riječ o genetskim uzrocima njihovog nestanka. Kako bilo, i jedni i drugi u to su vrijeme za zaštitu koristili oker. Inače, u to vrijeme došlo je i do značajnih promjena u prirodi, pa je tako nestala australska megafauna.

Koliko je oker bio efikasan? Za razliku od mnogih drugih sredstava koja su se u prošlosti koristila za zdravlje, recimo 'liječenja' svega i svačega uz pomoć pijavica, oker jest donosio korist. Naime, koža premazana tim pigmentom uistinu smanjuje prodor ultraljubičastog zračenja, i čini ga djelomično učinkovitom zaštitom od sunca. Tek toliko da ne mislite da je naša civilizacija izmislila kremu s faktorom.