Da Iran proizvodi projektile brzinom kojom stvara memeove, američko Središnje zapovjedništvo već bi možda diglo ruke od rata. Upravo u tom tonu zapadni analitičari opisuju digitalnu strategiju Teherana, oslonjenu na generaciju mladih autora – milenijalaca i pripadnika generacije Z – sposobnih upakirati političke poruke u sadržaj prilagođen algoritmima i globalnoj internetskoj kulturi.

Osobito iznenađuje činjenica da takvu strategiju provodi država koju se često percipira kao rigidnu i zatvorenu prema zapadnim medijima i popularnoj kulturi. Unatoč tome, upravo Iran trenutno dominira društvenim mrežama, koristeći sarkazam i ismijavanje da bi oblikovao narativ o sukobu i pritom ciljao publiku na Zapadu.

S druge strane, američki predsjednik Donald Trump suočava se s nizom komunikacijskih pogrešaka. Prema navodima zapadnih medija, njegova popularnost pala je na razine usporedive s onom Richarda Nixona u razdoblju opoziva, a dodatne kritike izazvale su objave na društvenim mrežama koje je naknadno morao brisati, uključujući onu u kojoj se usporedio s Isusom.

Kreativnost iz digitalnog mraka

Paradoks iranske digitalne strategije leži u činjenici da se razvija usred jedne od najdužih državnih blokada interneta u svijetu. Već tjednima je velik dio stanovništva suočen s ograničenim pristupom mreži, a domaći medijski prostor sveden je na prenošenje službenih vojnih priopćenja ili selektivno preuzimanje zapadnih tekstova koji kritiziraju američku politiku.

Mnogi ugledni listovi su ugašeni, a građani sve češće izražavaju nezadovoljstvo propagandnim sadržajem na državnoj televiziji. No upravo iz tog 'digitalnog mraka' dolazi sadržaj namijenjen međunarodnoj publici.

Prorežimski računi objavljuju, primjerice, AI-em generirane animacije u stilu kockica Lego koje povezuju slučaj Jeffreyja Epsteina s američkom politikom ili pak koriste humor da bi naglasile slabosti Zapada. Jedan od zapaženijih primjera dolazi s profila iranskog veleposlanstva u Južnoj Africi, gdje je objavljen video u kojem je Trump prikazan kao rock zvijezda iz 80-ih te pjeva parodiju pjesme 'Voyage Voyage' pod naslovom 'Blockade'. Video je u samo 24 sata prikupio više od 45.000 lajkova.

U drugom slučaju, nakon Trumpove prijetnje 'uništenjem civilizacije', isti je profil objavio kratak video psa koji zbunjeno gleda u kameru, uz poruku da se, unatoč dramatičnim najavama, ništa nije dogodilo.

Zanimanje za ovakav sadržaj toliko je poraslo da su pojedini mediji pokušali otkriti tko stoji iza pojedinih profila, pri čemu se spominju i osobe povezane s iranskim političkim krugovima u inozemstvu. Zanimljivo, velik dio sadržaja gotovo uopće nema religijski karakter.

'Ratovi se vode i na društvenim mrežama'

Narges Bajoghli, profesorica bliskoistočnih studija na Sveučilištu Johns Hopkins, smatra da je Iran u ovom sukobu iznimno brzo reagirao na komunikacijskom planu.

'Ratovi se vode na dva prostora – na bojištu i u komunikacijskom prostoru. A ovaj drugi jednako je važan', istaknula je na panelu Instituta Quincy. Prema njezinoj ocjeni, Iran je uspio gotovo u potpunosti dominirati globalnim komunikacijskim prostorom, osobito na društvenim mrežama.

Dodaje da Teheran nije ni pokušavao utjecati na mainstream medije u SAD-u, u kojima je desetljećima prikazivan kao teroristička država. Umjesto toga, fokus je preusmjeren na digitalne platforme.

'Ono u čemu su uspjeli jest preuzeti narativ na društvenim mrežama', kaže Bajoghli i dodaje: 'Imate generaciju mladih autora kojima je dano zeleno svjetlo da ovu priču prezentiraju globalnoj publici, posebno onima koji su online i koji promatraju svijet kroz prizmu aktualnih sukoba poput onog u Gazi.'

Prema njezinim riječima, utjecaj takvog sadržaja prelazi političke granice. 'Nikada nisam vidjela da se sadržaj jedne strane istodobno dijeli među krajnjom desnicom, pristašama pokreta MAGA, umjerenim republikancima, liberalima i krajnjom ljevicom. Svi svakodnevno dijele viralne objave iz Irana', istaknula je.

Slabosti američkog odgovora

Sjedinjene Države zasad teško pronalaze učinkovit odgovor u komunikacijskom prostoru. Jedan od razloga za to, prema analitičarima, mogu biti i rezovi koje je Elon Musk proveo u američkom State Departmentu, što je oslabilo kapacitete za stratešku komunikaciju.

Dok Pentagon komunicira prenošenjem klasičnih poruka, usmjerenih svojoj bazi, Trump i dalje koristi stil objava koji se oslanja na velika slova i naglašene poruke, što često izaziva podsmijeh na društvenim mrežama.

Iran pritom svoju komunikacijsku strategiju ne usmjerava samo prema Zapadu, nego i prema arapskom svijetu, u kojem pokušava otvoriti raspravu o pojmu suverenosti. Prema Bajoghli, Teheran nastoji uvjeriti regionalne aktere da se pravila suverenosti selektivno primjenjuju, osobito u kontekstu izraelske politike uz američku potporu.

'Ako se suverenost konstantno dovodi u pitanje, teško je očekivati da će politički sustavi u regiji to moći dugoročno izdržati', upozorava.

Gubitak dijela vodstva Iranske revolucionarne garde možda je otvorio prostor za kreativnije pristupe u propagandi, a mnogi autori sadržaja dobro poznaju američku kulturu i svjesno oblikuju videozapise tako da oni ne djeluju kao službeni državni materijali.

Među najgledanijim sadržajima su oni koji sugeriraju povezanost između Trumpa, izraelskog premijera i afere Epstein, uz pokušaj da se rat prikaže kao skretanje pozornosti s tog skandala, što je narativ koji postoji i u dijelu američke javnosti, ali ga Iran pojačava.

Bitka za percepciju tek počinje

Promjena globalne percepcije neke države dugotrajan je i neizvjestan proces, osobito u slučaju Irana, suočenog s kritikama zbog represije nad svojim stanovništvom. No nepopularnost Trumpa na globalnoj razini ne znači automatski i rast simpatija prema Teheranu.

Ako dođe do promjene percepcije – kao što se u posljednje vrijeme bilježi u odnosu prema Izraelu u SAD-u – Iran bi mogao preuzeti dio zasluga za svoju digitalnu strategiju.

Važnost medija u suvremenim sukobima prepoznao je i bivši iranski vrhovni vođa Ali Hamenei te je još 2024. godine upozorio: 'Mediji su učinkovitiji od projektila, aviona i dronova u prisiljavanju neprijatelja na povlačenje i u oblikovanju mišljenja. Svaki rat je medijski rat.'