Prema pisanju uglednog britanskog lista, niz međunarodnih kriza posljednjih godina — od rata u Ukrajini i sukoba na Bliskom istoku do promjena u američkoj vanjskoj politici — otvorio je prostor Turskoj da se nametne kao nezaobilazan vojni, politički i gospodarski partner brojnim državama.

Telegraph navodi kako Erdogan vrlo vješto koristi vakuum moći koji je nastao slabljenjem tradicionalnog međunarodnog poretka. Dok se velike sile sve više fokusiraju na vlastite interese i regionalne sukobe, Ankara paralelno gradi vlastiti utjecaj kroz snažnu vojnu industriju, diplomatsko pozicioniranje i rast izvoza oružja.

Poseban naglasak stavljen je na razvoj turske obrambene industrije, koja je posljednjih godina postala jedan od ključnih alata Erdoganove vanjske politike. Turska se danas nalazi među najvećim izvoznicima oružja na svijetu, dok su njezini dronovi i vojna tehnologija postali tražena roba na međunarodnom tržištu.

Britanski list ističe kako mnoge zemlje, zabrinute zbog nesigurnosti u globalnim odnosima i mogućeg smanjenja američke vojne podrške, sve češće traže alternativne partnere za nabavu vojne opreme. Upravo tu priliku koristi Turska.

Kao primjer navodi se Irak, koji je ove godine dogovorio kupnju turskih sustava protuzračne obrane, što predstavlja značajan zaokret za državu koja se desetljećima gotovo potpuno oslanjala na američku vojnu pomoć.

Također se ističe i sporazum s Indonezijom, koja je postala prvi strani kupac naprednih turskih borbenih dronova Bayraktar Kızılelma. U pozadini tog dogovora nalazi se strah brojnih država da bi Sjedinjene Američke Države zbog rastućih napetosti na Bliskom istoku mogle dio svojih vojnih kapaciteta preusmjeriti na druge prioritete.

Telegraph podsjeća i na važan posao koji je Ankara sklopila s Portugalom, članicom NATO-a i Europske unije, kojem će isporučiti dva vojna broda za podršku. Taj ugovor britanski medij vidi kao dodatnu potvrdu rastućeg povjerenja zapadnih saveznika u tursku vojnu industriju.

Analitičari za Telegraph ističu da dodatnu prednost turskom oružju daje činjenica da je ono „testirano u stvarnim ratnim uvjetima”. Turski dronovi i vojna oprema korišteni su u više sukoba posljednjih godina, uključujući Siriju, Libiju i Nagorno-Karabah, što Ankari omogućuje snažan marketinški argument na globalnom tržištu naoružanja.

Direktorica turskog programa pri Institutu za Bliski istok u Washingtonu, Gönül Tol, smatra kako Erdogan na ovaj način ne jača samo međunarodni utjecaj Turske, nego i domaće gospodarstvo koje se već dulje suočava s visokom inflacijom i ekonomskim pritiscima. Prihodi od izvoza vojne opreme i novih obrambenih partnerstava donose Ankari milijarde dolara i dodatni politički kapital.

No ambicije Turske, piše Telegraph, ne završavaju samo na vojnoj industriji. Ankara želi postati i ključno regionalno čvorište za energetiku, transport i trgovinu kritičnim sirovinama. Erdogan je nedavno poručio da cilj njegove zemlje nije samo pratiti globalne promjene, već „mijenjati pravila igre”.

Britanski list zaključuje kako zapadne države i NATO saveznici sve manje pažnje posvećuju unutarnjim političkim problemima u Turskoj, pritiscima na opoziciju i demokratskim kritikama koje su godinama dominirale odnosima Ankare i Zapada. Umjesto toga, fokus međunarodne zajednice sada se sve više prebacuje na stratešku važnost Turske, njezinu vojnu proizvodnju i sposobnost da igra ključnu ulogu u novom sigurnosnom poretku.