GLAS AUSTRALOPITEKA

Ovako su zvučali naši preci prije tri milijuna godina!

26.11.2011 u 07:00

Bionic
Reading

Mislili ste da su glasovi naših drevnih predaka zauvijek izgubljeni? Nizozemski znanstvenici tvrde da nisu! Naime, tim stručnjaka iz Amsterdama uspio ih je u svojem novom istraživanju oživjeti uz pomoć plastičnih cijevi i mjehova

Mnoge životinje komuniciraju zvucima, no ono što nas od njih razlikuje jest upotreba glasova u formiranju jezika. Tijekom milijuna godina promjene u glasovnim organima omogućile su našim pecima da oblikuju sve složenije glasove i njihove bogate mješavine. Jedna od njih bila je gubitak zračne vreće – organa nalik na balon koji primatima omogućuje da stvaraju zaglušujuću buku.

Svi primati imaju zračnu vreću osim ljudi kod kojih se ona smanjila i zakržljala. Paleontolozi su utvrdili da ju je još uvijek imala drevna djevojčica nazvana Lucino dijete iz vrste Australopithecusa afarensisa prije 3,3 milijuna godina (vidi gore sliku Lucy). Međutim, u vrijeme našeg pretka Homo heidelbergensisa prije 600.000 godina ona je već zakržljala.

Kako bi utvrdili na koji način je zračna vreća mijenjala glasove drevnih ljudi, Bart de Boer sa sveučilišta u Amsterdamu u Nizozemskoj i njegovi kolege stvorili su umjetne glasovne putove od plastičnih cijevi. Potiskujući zrak kroz njih, kreirali su različite samoglasnike. Kako bi utvrdili razlike između samoglasnika stvorenih u glasnicama suvremenih i drevnih ljudi, kreirali su dva modela – jedan sa zračnom vrećom i drugi bez.

Nakon toga proveli su testiranje u kojem su ljudima puštali glasove i tražili da prepoznaju samoglasnike. Ako su ga točno prepoznali, dodavali su sve jaču buku sve dok samoglasnici ne bi postali neprepoznatljivi. Pokazalo se da su uz zračnu vreću samoglasnici puno ranije postajali nerazumljivi. Drugim riječima, glasna vreća Lucyine bebe djelovala je kao bas bubanj i značajno reducirala njezin rječnik. Čak i vrlo jednostavne riječi poput 'tin' i 'ten' kada bi ih ona izgovarala, vjerojatno su zvučale potpuno isto.

Ovo istraživanje potvrđuju i iskustva vojnika iz prvog svjetskog rata. Naime, nekima od njih bojni otrovi povećali su atrofirane zračne vreće, a liječnički zapisi pokazuju da su žrtve imale problema s govorom, odnosno da ih je bilo teško razumjeti.

Kliknite dolje na svaki od primjera i poslušajte kako su zvučali neki samoglasnici s vrećama i bez njih koje je testirao De Boer.