MORAŠ SKUPIT SVE

Od čipsa do biznisa koji vrijedi milijarde: Zašto svijet još uvijek luduje za Pokemonima

26.05.2026 u 14:03

Bionic
Reading

Priča o Pokemonima, nevjerojatnom globalnom fenomenu, inspirirana je snackom i sličicama, a i danas zarađuje milijarde

Mnogo prije nego što su Pokemon karte postale globalna opsesija, japanske prehrambene kompanije već su znale koliko kombinacija grickalica i kolekcionarskih dodataka može biti moćna kombinacija.

Godine 1973. japanski proizvođač hrane Calbee počeo je u pakiranja čipsa ubacivati besplatne kolekcionarske kartice s bejzbolašima i taj je potez pratio trend koji je već bio prisutan u duhanskoj industriji u Japanu i inozemstvu, a bejzbol, nacionalni sport zemlje, bio je logičan izbor za privlačenje kupaca.

Četiri godine kasnije konkurentski Lotte lansirao je čokoladni snack s Bikkuriman naljepnicama. Tada su njihovi 'Surprise man' stikeri brzo prerasli promotivni dodatak i stvorili svoj fantastični svijet koji je kasnije završio i u animeu i mangi.

Oba su brenda praktički postavila obrazac koji će se kasnije pokazati iznimno moćnim: dječji kolekcionarski predmeti mogu postati predmet želje, natjecanja i, s vremenom, nostalgije. Bikkuriman postoji i danas, a rijetke naljepnice iz osamdesetih iznimno su tražene među kolekcionarima te postižu cijene od tisuće dolara.

U takvom je okruženju odrastao Satoshi Tajiri. Kad je prvi Bikkuriman stigao na tržište, imao je oko 12 godina, a kasnije će upravo on stvoriti jedan od najuspješnijih kolekcionarskih fenomena na svijetu: Pokemone.

Inspiraciju je pronašao u svom djetinjstvu – hvatanju kukaca i razmjeni s prijateljima – te je kreirao igru za Game Boy u kojoj igrači skupljaju i razmjenjuju čudovišta, a nakon sedam godina razvoja, 1996., izašao je Pocket Monsters Red and Green te je iste godine lansirana i kartaška igra.

Već 1997. godine Pokemoni su kao anime stigli na televiziju, a Pikachu, u početku tek jedan od 151 stvorenja, postao je zaštitno lice franšize.

Za razliku od Bikkurimana, Pokemoni su od početka građeni i za međunarodno tržište. Kad je igra došla na englesko govorno područje 1998. godine, likovi su dobili prilagođena imena: Satoshi je postao Ash, a Nyarth Meowth. Time je nastao globalni jezik Pokemona sa svim njihovim imenima, tipovima i Pokedex brojevima, a prvo svjetsko prvenstvo Pokemon Trading Card Game održano je 2004. godine u SAD-u.

Era proširene stvarnosti

No franšiza je najveći zamah dobila desetljeće kasnije aplikacijom Pokemon GO, a nju je 2016. godine razvio Niantic u suradnji s Nintendom i The Pokemon Companyjem. Proširena stvarnost pretvorila je parkove, trgovačke ulice i kvartove u mjesta za lov te su neki igrači putovali i u druge države da bi uhvatili regionalno dostupne Pokemone, poput Kangaskhana u Australiji.

Više od 500 milijuna preuzimanja te aplikacije probudilo je interes za stare karte, a taj je val pojačan onom iz 2024. godine, Pokemon TCG Pocket, jer je tradicionalnu kartašku igru prebacila na mobilne uređaje.

Neočekivani katalizator bila je i pandemija. Tijekom lockdowna mnogi su ponovno otvorili stare albume i pronašli karte iz djetinjstva koje su u međuvremenu dobile veliku tržišnu vrijednost. Među najtraženijima je, dakako, Pikachu Illustrator iz 1998. godine, podijeljena pobjednicima ilustratorskog natječaja. Poznato je svega 39 takvih primjeraka, a kolekcionari ih nazivaju svetim gralom Pokemon karata.

Velika zarada donijela je i manje poželjnu stranu: porast krađa i provala u trgovine s kolekcionarskim predmetima u Japanu, SAD-u i Australiji jer su karte male, lako prenosive i imaju vrijednost širom svijeta, što ih čini privlačnom metom.

Unatoč tome, potražnja za njima ne slabi. Od 2024. do 2025. godine tiskano je više od 10 milijardi Pokemon karata, piše The Conversation.

Više od igre

Njihova posebnost je u tome što povezuju više svjetova odjednom: digitalni i fizički, djetinjstvo i odraslu dob, Japan i ostatak svijeta. Upravo zato Pokemon karte već odavno nisu samo kolekcionarski predmet te su postale kulturna valuta globalne popkulture, ali su pritom donijele i brojne nedaće.

Njihovo sakupljanje tako nije više samo hobi u kojem mogu bezbrižno uživati najmlađi jer brojni kolekcionari i preprodavači u SAD-u hrle prema dućanima čim nove karte budu dostupne te ih preprodaju po visokim cijenama, a influenceri koriste one rijetke za razmetanje i privlačenje ljubomornih komentara.

Pokemoni su, u svakom smislu riječi, prerasli svoj status igračke zbog tržišta koje djeci upropaštava uživanje u hobiju što su ga prijašnje generacije uzimale zdravo za gotovo.