Do prije nekoliko godina, grad Plympton u saveznoj državi Massachusetts doslovno je bacao novac u smeće. Stanovnici su proizvodili toliko otpada da je to prijetilo zatvaranjem gradske pretovarnice.

Prema tadašnjem sustavu, stanovnici su kupovali godišnju naljepnicu za automobil u iznosu od 240 dolara koja im je omogućavala neograničen pristup odlagalištu gdje su mogli odložiti koliko god smeća žele. No golema količina otpada, zajedno s rastućim troškovima odlagališta, značila je da je ova usluga grad koštala gotovo dvostruko više nego što je donosila prihoda.

Jedno rješenje bilo je udvostručiti cijenu naljepnica, no to bi posebno pogodilo stanovnike s niskim prihodima i bilo bi nepravedno prema manjim kućanstvima koji proizvode minimalne količine otpada. Zato je grad od oko 3.000 stanovnika odlučio isprobati nešto što su već primijenili i drugi: naplatu po vreći.

Isprobani model, novi teritorij

'Smeće se praktički prepolovilo,' rekao je Rob Firlotte, pročelnik za promet u Plymptonu. U 2022. godini, prije novog sustava, grad je bacio 640 tona otpada. Prošle godine, ta brojka je pala na 335 tona. 'To je ljude potaknulo da više recikliraju jer tako štede novac,' objasnio je Firlotte.

Naljepnice sada koštaju 65 dolara, a stanovnici kupuju posebno označene vreće za smeće po veličini. 1,25 dolara za 15-litarsku i 2,50 dolara za 33-litarsku vreću. To znači da kućanstvo koje proizvodi jednu malu vreću smeća tjedno godišnje potroši oko 130 dolara, što je 350 dolara manje nego da je grad udvostručio cijene naljepnica. Grad je prepolovio svoj račun za zbrinjavanje otpada, što godišnje znači oko 65.000 dolara uštede.

'Prešli smo s deficita na nulu,' rekao je Firlotte.

Plympton nije usamljen u svom uspjehu. Prema podacima Ministarstva za zaštitu okoliša Massachusettsa, gotovo polovica od 351 općine u toj saveznoj državi uvela je neku verziju sustava 'plati koliko baciš' (PAYT, skraćeno za pay-as-you-throw). U 2023. godini, gradovi s PAYT sustavom prikupili su otprilike trećinu manje otpada ili oko 230 kilograma manje po kućanstvu. I jedno istraživanje iz 2018. u New Hampshireu pokazalo je slične rezultate.

Ekološki pristup

'Utvrdili smo da potražnja za zbrinjavanjem otpada jako ovisi o cijeni,' rekao je John Halstead, autor istraživanja i umirovljeni profesor ekološke ekonomije sa Sveučilišta New Hampshire. 'Ako podignete cijenu zbrinjavanja smeća, ljudi će pronaći način da ga proizvode manje.'

Mnoge zemlje već desetljećima koriste sustav naplate po količini. U SAD-u postoje ograničeni primjeri još iz ranog 20. stoljeća, kaže Lisa Skumatz, predsjednica konzultantske kuće Skumatz Economic Research Associates. No, suvremeno uvođenje PAYT modela počelo je uzletom između 1980-ih i ranih 2000-ih i od tada raste.

Iako nema novih nacionalnih podataka, Skumatz procjenjuje da oko četvrtina američkog stanovništva ima pristup nekoj verziji PAYT sustava. To ne uključuje samo modele s označenim vrećama kao u Plymptonu, već i programe s različitim cijenama prema veličini kante (kao u Denveru i Seattleu) ili one gdje se označava svaka pojedinačna vreća (kao u Burlingtonu, Vermont). Sve zajednice u Oregonu imaju pristup nekoj inačici PAYT-a, a Vijeće za prirodne resurse (NRDC) nudi model zakona koji drugi mogu koristiti ako razmišljaju o primjeni, piše Gizmodo.

Jedan od ključnih faktora uspjeha je osigurati da alternative odlagalištima poput recikliranja budu jednostavne i pristupačne. 'Kućanstvima to mora biti lako,' kaže Linda Breggin, viša odvjetnica u Institutu za pravo okoliša. Osim financijske uštede, manje otpada također znači manje emisija stakleničkih plinova iz odlagališta i spaljivanja, kao i veću dostupnost recikliranih materijala, što smanjuje potrebu za korištenjem sirovina.

'Dobivate mnogo dodatnih koristi,' rekla je.

Skeptici ipak postoje

Ipak, promjene često nailaze na otpor. Tvrtke za odvoz otpada često preferiraju jednostavnost masovnog prikupljanja (često su i vlasnici odlagališta koja naplaćuju po toni). Za stanovnike, naknada za smeće koja je ranije bila uključena u poreze može iznenada postati vidljiva. 'Ljudi su desetljećima navikli na 'švedski stol' kada je riječ o otpadu,' kaže Skumatz. 'A švedski stol vodi do puno otpada i loših navika.'

Tri su glavna načina za smanjenje otpada: manje ga proizvoditi, te ga preusmjeriti na recikliranje ili kompostiranje. Naplata po vreći potiče sva tri pristupa i dodatno motivira ljude izvan skupine ekoloških entuzijasta koji to već čine. 'Morate doći do sljedeće grupe i one iza nje,' kaže Skumatz. 'Mnogi od tih ljudi reagiraju na financijske poticaje.'

Jedan od glavnih argumenata skeptika PAYT sustava je da bi mogao potaknuti ilegalno odlaganje. No, Skumatz kaže da je od oko 1.000 ispitanih gradova samo četvrtina prijavila porast takvog ponašanja i to uglavnom unutar prvih tri mjeseca. Iako je teže procijeniti zlorabe li ljudi sustav recikliranja za bacanje smeća, nije čula mnogo pritužbi na to.

Male zajednice i velike uštede

'Nakon šest mjeseci, većini ljudi se PAYT više sviđa od starog sustava,' kaže. 'No mnogim je zajednicama teško proći kroz tu tranziciju.' Firlotte kaže da je u Plymptonu bilo ponešto gunđanja u početku, ali ne puno, s obzirom na to da je alternativa bila udvostručavanje cijene. Starije osobe bile su posebno zadovoljne novim sustavom jer proizvode vrlo malo otpada. Od početka su gradske vlasti bile odlučne u sprječavanju ilegalnog odlaganja i neispravnog korištenja recikliranja, pa Firlotte kaže da problema gotovo nije bilo.

'Za nas,' kaže, 'ovo je ispalo odlično.'