Umjetna inteligencija nije neovisno biće, već alat koji odražava vrijednosti onih koji ga stvaraju i koriste, poručuje, među ostalim, odvjetnica Marijana Šarolić Robić, jedna od rijetkih stručnjakinja u regiji koja pravne okvire tehnologije razumije iznutra, ali joj pristupa s ljudskom mjerom
Povodom nadolazeće konferencije o liderstvu 'Slijedi svoj poziv', na kojoj će gostovati, razgovarali smo sa Šarolić Robić o regulaciji umjetne inteligencije kroz AI Act, etici, 'suživotu' s AI-jem, ali i njezinom iskustvu s alatima poput Perplexityja i ChatGPT-ja.
vezane vijesti
Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji, u kojem smjeru nas ona vodi – prema većoj ljudskoj slobodi ili većoj ovisnosti o sustavima koje ne razumijemo posve? Koliko je danas u kontekstu etike umjetna inteligencija važna, ali i složena tema?
Umjetna inteligencija ne postoji bez ljudi, to je samo tehnologija, kanal u koji ljudi sukladno svojim ciljevima i agendi donose sadržaj, vlastite vrijednosti, iskustvo i način ponašanja. Dakle ona je alat, a mi ljudi stojimo iza nje. Stoga, govoreći o etici umjetne inteligencije, moramo govoriti o osobnoj i društvenoj etici.
AI alati poput ChatGPT-ja sve su dostupniji. Koristite li ih i vi? Gdje je, po vašem mišljenju, granica između korisnog asistenta te prijetnje autonomiji i privatnosti pojedinca?
Uvijek sam bila early adopter svake tehnologije jer volim znati o čemu se radi prije nego što je komentiram, odbacim ili prihvatim. Takav pristup omogućava mi da aktivno učim i jako rano izabirem koristi koje donosi ta tehnologija. Tako sam odmah po pojavljivanju ChatGPT-ja prije nekoliko godina uzela plaćenu verziju i za sebe i za sina, tada trinaestogodišnjaka, upravo stoga da utvrdimo o čemu je riječ, što ta tehnologija može i kako je koristiti za dobro. Da, svakodnevno je koristim kroz mnoge alate.
Obožavam velike jezične modele poput ChatGPT-ja ili Perplexityja jer mi osobno i profesionalno krate vrijeme pripreme raznih prezentacija, mailova, dokumenata te mi oslobađaju vrijeme za odmor i druge zadatke. Uvijek prijedlog koji dobijem iz takvih alata uzimam kao grub nacrt te mu pristupam s krajnjim oprezom i kritičkim razmišljanjem, pa dodajem, dorađujem i uvijek provjeravam izvore.
Nemam nikakav zazor od dijeljenja informacija s takvim alatima jer ne dijelim svoje osobne podatke, niti podatke svojih klijenata, već su moji promptovi (upiti) dizajnirani općenito, bez reference na konkretan slučaj ili osobu. Na nama je da osvijestimo - kada je nešto besplatno - to da smo proizvod mi pa moramo paziti stavljamo li smeće ili povjerljive podatke, a tada ćemo smeće i dobiti, odnosno prekršiti svoje obveze čuvanja privatnosti ili poslovnih tajni.
Vidimo da AI sve više ulazi u područja poput zdravstva, pravosuđa, pa i obrazovanja. Što bi društvo moralo postaviti kao 'crvene linije' koje AI ne bi smio prijeći?
Na području umjetne inteligencije Europska unija postavila je te granice AI Actom, odnosno Uredbom o primjeni umjetne inteligencije na području EU-a, a ona je na snazi od 1. kolovoza 2024. i na području Republike Hrvatske. Taj dokument i mnoštvo drugih pratećih u izradi jasno određuju razinu prihvatljivih rizika, zabranjenih upotreba umjetne inteligencije te obveza usklađenosti u bilo kojoj industriji, pa tako i u zdravstvu i medicini, pravosuđu ili obrazovanju.
Pravo je umijeće u svemu tome naći pravu mjeru, pa tako i u regulaciji nečega za što ne znamo što je zapravo i što se svakodnevno mijenja. Stoga je pred svima nama jako velik izazov kako naći ravnotežu između otvorene ekonomije koja promovira inovativnost, kompetitivnost i štiti vrijednosti EU-a. Smatram da je AI Act prebrzo donesen u završnoj fazi pred europske izbore iako nam je potrebna regulacija, ali opet s pravom mjerom, inače dolazi do pravne nesigurnosti i kaosa koji tjera kompanije da posluju na uređenijim tržištima i ne štiti pojedince na pravi način.
Kaska li Europa za SAD-om i Kinom kad govorimo o AI-ju?
Naravno, američko tržište je najpotentnije tehnološko tržište i gotovo sve globalne tehnološke kompanije osnovane su u SAD-u. Kina je također globalni lider, sjetite se Temua ili TikToka, ali je njen razvoj temeljen na drugačijem civilizacijskom i društvenom sustavu, jako različitom od američkog ili europskog.
Europa pokušava regulacijom kompenzirati zaostatak u tehnološkoj utrci, ali kako znamo iz izvješća Marija Draghija, objavljenog u jesen 2024. godine, to nije dovoljno. Vrijeme je da se svi trgnemo i učinimo sve da Europska unija zadrži svoje kompanije u svim fazama rasta i odgaja generacije inovatora za dobro svih te prosperitet tržišta i društva.
Kada govorimo o pristranosti u algoritmima – je li rješenje u više podataka, boljim podacima, ili potpuno drukčijem pristupu dizajnu AI sustava?
To je pitanje od milijun dolara te puno pametniji i iskusniji ljudi rade na rješavanju toga izazova i razvijaju umjetnu inteligenciju za dobro. U svakoj iteraciji pritom su sve bolji upravo zahvaljujući razvoju tehnologije.
Što biste savjetovali mladim osnivačima koji razvijaju AI proizvode?
Svi startupovi koji razvijaju sustave u kojima se primjenjuje AI ili razvijaju samu umjetnu inteligenciju trebaju voditi računa o usklađenosti s AI Actom u svim fazama razvoja: dizajnu, razvoju, produkciji, korištenju i tako cijeli životni ciklus svoga proizvoda ili usluge. Dakle - učite!
Jeste li optimist kada je u pitanju koegzistencija ljudi i umjetne inteligencije? Koji su uvjeti potrebni da ona bude pravedna i održiva?
Umjetna inteligencija nije neko drugo biće, stvorenje ili robot, to je alat. Unatoč filmovima poput 'Terminatora', mi ljudi stojimo iza te tehnologije i ako smo dobri, ona je dobra za ljude, a ako smo zli, i tehnologija se koristi za zlo.
Razvoj čovječanstva uvijek je bilo vezan za razvoj tehnologije, počevši od upotrebe vatre, kotača, izuma struje, pa nadalje. Zaista vjerujem da je umjetna inteligencija samo nova stepenica u toj evoluciji i na nama ljudima je kako ćemo je razvijati i upotrebljavati, a ja je biram za dobro!
