Dame Jane Goodall, legendarna primatologinja i neumorna zaštitnica prirode, preminula je u 91. godini života. Istraživači i znanstvenici diljem svijeta opraštaju se od žene koja je, kako kažu, 'promijenila način na koji ljudi promatraju životinje, ali i same sebe'
Goodall je rođena u Londonu 1934., a odrasla u Bournemouthu na južnoj obali Engleske. Dugo je sanjala o životu s divljim životinjama, a njezina strast prema životinjama, koju je potaknula plišana gorila što ju je dobila na poklon od oca, rasla uživljavajući se u knjige poput Tarzana i Dr. Dolittlea.
Svoje je snove ostavila po strani nakon što je završila školu, ne mogavši si priuštiti studij. Radila je kao tajnica, a zatim u filmskoj kući, a onda je poziv prijatelja da posjeti Keniju sve promijenio. Konačno je mogla upoznati džunglu i njene stanovnike.
Nakon što je uštedjela novac za putovanje, brodom je stigla u tu državu na istoku Afrike 1957. godine. Tamo ju je susret sa slavnim antropologom i paleontologom, dr. Louisom Leakeyjem i njegovom suprugom, arheologinjom Mary Leakey, usmjerio na rad s primatima.
Goodall je bila jedinstvena po svojoj smirenoj, ali odlučnoj prisutnosti. Kad je BBC razgovarao s njom prošle godine, tada 90-godišnja znanstvenica govorila je s nevjerojatnim mirom o prijetećoj krizi izumiranja. Iza nje, u kadru mutnog videopoziva, stajao je njezin plišani majmun Mr H – dar prijateljice koji ju je pratio gotovo 30 godina na svim putovanjima.
U ranim godinama rada u rezervatu Gombe u Tanzaniji, Goodall je promijenila tijek znanosti. Godine 1960. promatrala je mužjaka čimpanze kako uzima grančicu, skida joj lišće i koristi je za izvlačenje termita iz njihova gnijezda. Time je srušila dotadašnje uvjerenje da su alati isključivo ljudska domena. Otkrila je, dakle, da čimpanze jedu meso, vode žestoke ratove i izrađuju alate da bi jele termite.
Kasnije je dokumentirala i njihove kompleksne društvene odnose – snažne obiteljske veze, ali i ratove između skupina. No njezin pristup – davanje imena životinjama, njihovo opisivanje kao prijatelja i duboka povezanost s njima – izazvao je otpor u tada muškim znanstvenim krugovima. Unatoč tome, njezin mentor Leakey prepoznao je vrijednost njezina nekonvencionalnog pristupa.
Institut Jane Goodall
Njezin prvi suprug i čest suradnik bio je snimatelj divljih životinja Hugo van Lawick.
Zahvaljujući izvještavanju National Geographica, čimpanze u Gombe Streamu, danas nacionalnom parku u Tanzaniji, ubrzo su postale poznate, među kojima se ističe David Greybeard, mužjak kojeg je tako nazvala zbog srebrnog pramena kose.
Gotovo trideset godina nakon što je prvi put stigla u Afriku, Goodall je rekla da je shvatila da ne može zaštititi čimpanze bez rješavanja nestanka golemih površina njihova staništa. Rekla je da je shvatila da će morati gledati širu sliku, napustiti džunglu i preuzeti veću globalnu ulogu kao aktivistica za zaštitu prirode.
Godine 1977. osnovala je Institut Jane Goodall, neprofitnu organizaciju usmjerenu na podršku istraživanjima u Gombeu, kao i naporima za očuvanje i razvoj prirode diljem Afrike. Rad instituta otad se proširio diljem svijeta radi rješavanja ekološkog obrazovanja, zdravlja i zagovaranja.
Od čimpanza do globalnog aktivizma
Kako je stjecala međunarodni ugled, Goodall je napustila terenski rad da bi putovala svijetom i prenosila svoju strast prema očuvanju prirode. Profesorica Cat Hobaiter sa Sveučilišta u St. Andrewsu istaknula je da je upravo ta žrtva bila ključ njezina utjecaja: 'Odrekla se onoga što je najviše voljela – vremena provedenog s čimpanzama – da bi neumorno širila svoju misiju diljem svijeta.'
Do posljednjih godina života Goodall je ostala aktivna. Prošle godine za BBC Inside Science govorila je tako o projektu pošumljavanja i obnove staništa u Ugandi koji je provodila njezina zaklada. 'Još uvijek imamo vremena da usporimo klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti', rekla je tada, ali i upozorila da je su i te mogućnosti sve manje.
Legendarna izjava o Trumpu
Prije tri godine je Ariju Melberu na MSNBC-ju rekla da američki predsjednik Donald Trump pokazuje 'istu vrstu ponašanja kakvo će mužjak čimpanze pokazati kada se natječe za dominaciju s drugim', podsjeća Newsweek. 'Uspravni su, ponosni, a predstavljaju se većima i agresivnijima nego što doista jesu da bi zastrašili suparnike', pojasnila je Goodall.
'U mnogočemu me nastupi Donalda Trumpa podsjećaju na mužjake čimpanza i njihove rituale za dominaciju. Kako bi impresionirali suparnike, mužjaci koji žele napredovati u hijerarhiji izvode spektakularne poteze: gaženje, udaranje po tlu, vučenje grana, bacanje kamenja. Što su energičniji i maštovitiji, to se brže pojedinac može popeti u hijerarhiji - i dulje ostati na tom položaju.'
Ugledne institucije diljem svijeta odale su joj počast. Adrian Smith, predsjednik Royal Societyja, opisao ju je kao 'izvanrednu znanstvenicu koja je inspirirala ljude da prirodni svijet vide drugačijim očima'. Roger Highfield iz londonskog Muzeja znanosti rekao je: 'Bila je nevjerojatna i zauvijek nas je natjerala da preispitamo ljudsku iznimnost.'
Profesorica Hobaiter podsjetila je kako bi sama Goodall danas rekla da tugu ne treba pretvarati u paralizu: 'Jane bi nam bila prva poručila da svijet sada ne treba našu tugu, već naše djelovanje. Moramo učiniti sve kako bismo osigurali da nismo posljednja generacija koja će živjeti uz divlje čimpanze.'
Objavila je više od 30 knjiga sa svojim zapažanjima, uključujući bestseler iz 1999. godine 'Razlog za nadu: Duhovno putovanje', kao i desetak knjiga namijenjenih djeci. Goodall je poručila da nikada nije sumnjala u otpornost planeta ni ljudsku sposobnost da prevlada ekološke izazove.