Još u ranoj fazi planiranja rata, tijekom konzultacija između izraelskih i američkih vojnih zapovjednika, odlučeno je kako će Izrael preuzeti operacije usmjerene na vrh iranskog režima. Dok su druge mete – poput raketnih sustava, vojnih baza i nuklearnih postrojenja – podijeljene između saveznika, ‘lov na čelnike’ pripao je Izraelu.

Prema tvrdnjama izraelske vojske, već prilikom početnih udara ubijen je vrhovni vođa Irana, čime je okončana njegova dugogodišnja vladavina, kao i niz ključnih ljudi iz vojnog i sigurnosnog vrha. Ukupno je, prema istim izvorima, likvidirano više od 250 visokih dužnosnika.

Posljednji u nizu napada uključivao je i zapovjednika mornarice Revolucionarne garde. Ovakva strategija, poznata kao ‘dekapitacijska kampanja’, ima za cilj paralizirati sustav zapovijedanja i oslabiti sposobnost režima da koordinira odgovor, piše Washington Post.

Dugogodišnja priprema

Iako se može činiti kao nagli proboj, izraelski dužnosnici tvrde da je riječ o rezultatu dugogodišnjeg praćenja. Posebna pažnja posvećena je skupini najbližih savjetnika vrhovnog vođe, neformalno nazvanoj ‘Grupa petorice’, čiji su sastanci praćeni mjesecima, pa i godinama.

Ti sastanci, koji su se održavali na različitim lokacijama i uz različite razine sigurnosti, pružili su ključne informacije o navikama i kretanjima iranskog vrha. U jednom trenutku razmatrana je i mogućnost udara prije samog rata, no ona je odgođena zbog prioriteta vezanih uz nuklearni program.

Na kraju je odluka ipak donesena, a napad je izveden u trenutku kada su svi ključni ljudi bili okupljeni – i to iznad zemlje, iako su raspolagali kompleksima bunkera i podzemnih skloništa.

Tehnologija i špijunska mreža u službi atentata

Temelj ovih operacija čini kombinacija ljudskih izvora i napredne tehnologije. Izrael je, prema vlastitim navodima, uspio razviti široku mrežu unutar Irana – od insajdera do sofisticiranih kiberoperacija.

Ciljevi su uključivali sve – od telefonskih komunikacija i prometnih kamera do internih sigurnosnih sustava i baza podataka koje koriste iranske sigurnosne službe. Posebno su vrijedne bile informacije o kriznim lokacijama i alternativnim zapovjednim centrima predviđenima za slučaj napada.

Dodatnu prednost Izraelu je, prema tim izvorima, dala i iranska politika centralizacije internetskog prometa, koja je trebala omogućiti kontrolu nad građanima, ali je istodobno otvorila prostor za nadzor komunikacija unutar samog režima.

AI platforma kao ključni alat

Sve prikupljene informacije obrađuju se uz pomoć nove, tajne platforme umjetne inteligencije. Njezina uloga je analizirati ogromne količine podataka i iz njih izdvajati obrasce ponašanja, kretanja i međusobnih kontakata.

Prema izraelskim dužnosnicima, upravo je ta tehnologija omogućila prelazak na novu razinu preciznosti. Umjesto oslanjanja na izolirane informacije, sada je moguće dobiti gotovo potpunu sliku o svakodnevnom životu ciljanih osoba.

Takav sustav omogućuje i brze prilagodbe – primjerice, promjenu cilja u posljednjem trenutku ili praćenje mete u realnom vremenu.

Precizni udari i raznovrsne metode

Izrael je tijekom godina razvio širok spektar taktika za ciljane likvidacije. U prošlosti su korištene metode poput eksploziva postavljenih na vozila ili skrivenih naprava u objektima.

U aktualnom sukobu naglasak je na zračnim operacijama – projektilima lansiranima s borbenih zrakoplova i dronovima koji kontinuirano nadziru područje. U nekim slučajevima, tvrde izvori, mete su praćene toliko precizno da su projektili preusmjeravani tijekom leta kako bi pogodili osobu koja se upravo premještala.

Uloga Izraela u ovom segmentu rata jasno je definirana u okviru suradnje sa Sjedinjenim Državama. Dok američke snage pokrivaju širi spektar vojnih operacija, Izrael se fokusira na ciljeve visoke vrijednosti unutar samog režima.

Američki dužnosnici naglašavaju da se radi o podjeli prema sposobnostima, a ne o pravnim ograničenjima, podsjećajući da je Washington i ranije provodio ciljane likvidacije.

Unatoč nizu uspješnih operacija, ostaje otvoreno pitanje koliko ova strategija doprinosi konačnim ciljevima. Ubijeni dužnosnici često se brzo zamjenjuju, nerijetko još tvrđim i radikalnijim kadrovima.

Istodobno, očekivani unutarnji nemiri u Iranu zasad su izostali. Režim, iako oslabljen, pokazuje određenu stabilnost, a stanovništvo nije masovno izašlo na ulice, dijelom i zbog straha od represije.

Opasna strategija

Dio stručnjaka upozorava da bi oslanjanje na atentate moglo postati previše izraženo. Umjesto da budu iznimna operativna mjera, likvidacije se pretvaraju u središnji alat strategije.

To otvara pitanje granica – tko sve može postati meta i kakve dugoročne posljedice takav pristup može imati, ne samo za sukob nego i za međunarodne odnose.

Jedan od najzagonetnijih elemenata cijelog sukoba jest ponašanje samog iranskog vrha. Unatoč očitim znakovima eskalacije i prethodnim iskustvima, ključni ljudi režima okupljali su se na relativno nezaštićenim lokacijama.

Izraelski dužnosnici priznaju da takve odluke teško mogu objasniti, ističući kako je situacija upućivala na ‘savršenu oluju’ koja se mogla predvidjeti.