Klimatološki, u jesen smo zakoračili s prvim danom rujna. No, astronomski to će se tek dogoditi 23. rujna, na 'ravnodnevnicu'. Ali to je ime pomalo zavaravajuće
Godinama smo u školi učili isto. Dva puta godišnje, na prvi dan proljeća i prvi dan jeseni, dan i noć traju jednako dugo. To se naziva 'proljetnom' i 'jesenskom' ravnodnevnicom ili ekvinocijem.
Izraz potiče iz latinskog jezika i označava 'jednaku noć' odnosno ideju da je taj dan trajanje noći i dana jednako diljem svijeta. Međutim, u praksi to baš i nije tako.
Kako piše Space.com, definicija koja podrazumijeva jednako trajanje noći i dana prilično je pojednostavljena. Naime, ona noć tretira kao razdoblje od trenutka kad je sunce ispod horizonta, do trenutka kad se sunce ponovno izdigne iznad horizonta.
No, stvari su nešto drugačije. Kad bi sunce bilo samo točka svjetlosti, a Zemlja ne bi imala atmosferu, tada bi u vrijeme ekvinocija sunce doista provelo polovicu svog puta iznad horizonta a polovicu ispod.
U stvarnosti atmosferska refrakcija podiže sunčev disk za više od vlastitog prividnog promjera dok izlazi ili zalazi. Kad vidimo sunce kao crvenkasto-narančastu kuglu na horizontu, opažamo optičku iluziju jer sunce se, zapravo, nalazi potpuno ispod horizonta.
Potražite li podatke o izlascima i zalascima sunca za svoju lokaciju, primijetit ćete da na prvi dan proljeća i prvi dan jeseni, dnevno svjetlo ne traje točno 12 sati, kako sugerira izraz 'ekvinocij'. Točna jesenska ravnodnevnica dogodit će se koji dan kasnije, 25. rujna, kad će, primjerice u Zagrebu, sunce izaći u 5:47, a zaći u 17:48 sati (prema podacima Zvjezdarnice Zagrebu), dok bi u, primjerice Splitu, ravnodnevnica bila dan kasnije.