Znanstvenici su koristili solarni teleskop Daniel K. Inouye američke institucije National Science Foundation, smješten blizu vrha Haleakalā, vulkana na havajskom otoku Maui (SAD), kako bi zumirali magnetski aktivno područje u blizini sunčeve pjege.

Sunčeve pjege smatraju se žarišnim točkama solarne aktivnosti.

Slike i usporeni video otkrivaju neviđen pogled na Sunčevu složenu i dinamičnu fotosferu, vidljivu površinu Sunca koja postoji kao tanki sloj atmosfere oblikovan magnetskim poljima i strujama fluidne plazme.

Kombiniranje detaljnih slika s računalnim simulacijama pomoglo je istraživačima oko velikog otkrića u solarnoj fizici: identificiranja što stoji iza malih vrtloga na površini Sunca koji bi mogli izravno utjecati na život na Zemlji.

Korak prema boljem razumijevanju Sunca

Poznati kao Kelvin-Helmholtzova nestabilnost (KHI), vrtložni obrasci mogli bi objasniti trajne solarne misterije, poput toga zašto je sunčeva korona, ili vanjska atmosfera, mnogo toplija od njegove površine.

Vrtlozi bi također mogli potaknuti nakupljanje Sunčeve magnetske energije, koja pokreće Sunčeve baklje i izbacivanja koronalne mase.

Kada je usmjerena prema Zemlji, ova Sunčeva aktivnost izbacuje čestice koje mogu poremetiti rad satelita, električnih mreža i druge komunikacijske infrastrukture.

Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Nature, mogli bi pomoći znanstvenicima u razumijevanju Sunčevog ponašanja i aktivnosti, što je teško predvidjeti.

Kelvin-Helmholtzova nestabilnost nastaje kada se dva fluida koji putuju različitim brzinama kreću jedan pored drugog, stvarajući sitne perturbacije koje rezultiraju spiralnim vrtlozima.

Znanstvenici su primijetili ovaj obrazac nestabilnosti u jezerskim i oceanskim valovima, formiranju oblaka i atmosferama velikih plinovitih planeta poput Jupitera i Saturna.

Najpoznatiji primjer je Velika crvena pjega na Jupiteru. Slike s teleskopa Inouye prvi put su zabilježile taj fenomen na Suncu.

Važni mikrodogađaji

Znanstvenici su dugo vjerovali kako Sunce nakuplja zalihe magnetske energije putem 'pletenja toka', kada se linije magnetskog polja uvijaju.

Napetost na kraju postaje nestabilna, uzrokujući da se splet magnetskih polja razdvoji, a zatim se magnetski ponovno spoji, oslobađajući nalet energije. Istraživači dosad nisu sasvim razumjeli zašto se ovi obrasci uvijanja uopće javljaju.

Nova opažanja nude moguće objašnjenje. Vrtlozi koji se javljaju duž rubova magnetskih područja na Sunčevoj površini mogli bi uvijati polja zajedno.

Formacije također objašnjavaju kako toplina dospijeva do vanjske atmosfere Sunca.

Magnetski vrtlozi koje generira Kelvin-Helmholtzova nestabilnost učinkovito djeluju poput malih motora koji mogu generirati, prenositi i oslobađati energiju po cijeloj Sunčevoj površini.

Vrtlozi koji se stalno kreću mogu djelovati kao skladišta energije za veću Sunčevu aktivnost, poput baklji i izbačaja koronalne mase.

Ali, Sunce svake sekunde ispaljuje sitne nano-bljeskove i druge aktivnosti manjih razmjera.

Ispostavilo se kako su ovi mikrodogađaji utjecajniji na toplinsku i magnetsku strukturu Sunca od rijetkih, masivnih baklji.

Velika podudarnost sa simulacijama

Opažanja teleskopom u velikoj mjeri su se podudarala s naprednim računalnim simulacijama koje je tim također provodio tijekom studije.

Simulacije su omogućile timu interpretaciju podataka zabilježenih teleskopom i otkrivanje pojedinosti koje je teže izmjeriti samo promatranjem.

Teleskop ima zrcalo promjera četiri metra, adaptivni optički sustav koji ispravlja zamućenje slike uzrokovano Zemljinom atmosferom i instrumente koji mogu prikupljati opažanja preko sunčeve fotosfere, drugog sloja njegove atmosfere koji se naziva kromosfera i korone, piše CNN Business.