Ledena kapa Barnes u sjeveroistočnoj Kanadi, koja pokriva oko 6000 četvornih kilometara, već se nekoliko desetljeća smanjuje.

Temeljem novoprikupljenih dokaza znanstvenici sada pretpostavljaju kako su klimatske promjene možda spriječile nastupanje novog ledenog doba.

Sve do otprilike 1960. godine, to je ledeno područje zapravo raslo. Taj proces je tek bio započeo i sve se činilo normalnim. Novo ledeno doba bilo je gotovo pred vratima. No, tada je iznenada došlo do prekida. Taj ledeni ciklus nije dugo potrajao.

Ljeto 1961. zabilježeno je u meteorološkim arhivima kao jedno od najtoplijih u 20. stoljeću. Prema dnevnim maksimalnim temperaturama, bilo je usporedivo s onim iz 2021.

Od 1960-ih godina kanadska su ljeta osjetno toplija. Temperature su porasle, a širenje ledene ploče Barnes - proces koji je započeo prije otprilike dvije tisuće godina - preokrenulo se.

Nacionalni prosjek ljetnih temperatura porastao je za oko 2,1 stupanj Celzija u usporedbi s referentnim razdobljem. Sjever se zagrijava otprilike tri puta brže od globalnog prosjeka.

Istraživači su proučavali Laurentidsku ledenu ploču. U razdoblju prije između 95 i 20 tisuća godina ta je ledena ploča prekrivala velike dijelove Kanade i sjevernog dijela Sjedinjenih Američkih Država.

Danas je od nje preostala samo ledena kapa Barnes.

Početak novog ledenog doba

Istraživači su željeli utvrditi je li taj ledenjak ikada bio manji nego što je danas, a zatim ponovno narastao. Kako bi to provjerili, istražili su vegetaciju u okolici ledenjaka, koja je možda i sama nekoć bila prekrivena ledom.

Analizirajući uzorke vegetacije pronađene uz rub ledenjaka, istraživači su proučavali tragove ugljika-14. Dok su organizmi živi, ​​taj se izotop nakuplja, a nakon smrti raspada se predvidljivom brzinom.

Na temelju toga moguće je izračunati starost organskog materijala. Ponavljanjem tog postupka moguće je sastaviti vremenski slijed koji prikazuje kako se rub leda sustavno širio preko biljaka, čime se zapravo prati napredovanje leda.

Utvrdili su kako je Laurentidski ledeni pokrov dosegnuo svoju najmanju veličinu prije otprilike 3000 godina. Prije oko 2000 godina počeo se ponovno širiti.

Zaključili su kako su klimatski uvjeti u to vrijeme omogućili nakupljanje novog leda, što znači kako je moralo biti hladno.

Kad istraživači spominju ledeno doba, u stvari misle na početak novog hladnog razdoblja.

Čovječanstvo trenutno živi u kasnom kenozojskom ledenom dobu, koje je započelo prije 34 milijuna godina. Unutar tog dugotrajnog ledenog doba izmjenjuju se hladnije glacijalne faze i toplije interglacijalne faze.

Primjenom novih tehnika mjerenja, znanstvenici su u krajoliku uspjeli prepoznati prve korake u rastu golemog ledenog pokrova.

Taj im je pristup pružio rijetku priliku za razumijevanje kako započinje ponovna glacijacija i kako se Laurentidski ledeni pokrov ponovno formira.

Prema mišljenju istraživača, trenutak kada se ledena površina prije otprilike 2000 godina počela ponovno širiti trebao bi se smatrati početkom sljedećeg ledenog doba na Zemlji.

Ovakvo tumačenje dovodi u pitanje uvriježena shvaćanja o tome kako ledena doba započinju.

Prethodna istraživanja temeljena na modelima pretpostavljala su kako sljedeća glacijacija neće početi još tisućama, pa čak i desecima tisuća godina.

No, autori nove studije su uvjereni kako ponovni rast ledenog pokrova treba smatrati početkom ledenog doba, umjesto čekati na formiranje golemih kontinentalnih ledenih ploča, kakve su postojale prije 95 tisuća godina.

Ledenjaci bi mogli potpuno nestati

Šezdesete godine prošlog stoljeća bile su prekretnica za Laurentidski ledeni pokrov i u drugom pogledu.

Zemljina klima toliko se zagrijala da je ledena kapa Barnes ljeti gubila više leda nego što ga je zimi dobivala. Sljedeća glacijacija time je prekinuta.

Ta pojava uzrokuje smanjivanje sve većeg broja ledenjaka,. Pojedini modeli također predviđaju kraj za Laurentidski ledenjak, koji bi se tijekom nadolazećih stoljeća mogao u potpunosti otopiti.

Otapanje tako velikih područja moglo bi imati posljedice koje sežu daleko izvan te regije. Njihov bi nestanak mogao promijeniti dinamiku budućih glacijacija i ledenih doba, pa i donijeti novo ledeno doba Europi.

Taj je ledenjak služio kao polazište za razvoj novih hladnih razdoblja, tijekom kojih je Zemljina klima postajala hladnija. Golema masa hladnog leda stvarala je povratne učinke koji su dovodili do daljnjeg širenja leda.

Jednom kada ledenjak nestane, taj će učinak hlađenja također nestati, piše Euro News.