Analiza DNK više od 4500 drevnih stanovnika Europe otkrila je dosad nepoznate migracije koje bi mogle promijeniti dosadašnje spoznaje o podrijetlu i širenju germanskih i keltskih jezika. Dvije studije objavljene u znanstvenom časopisu Nature sugeriraju da su preci današnjih germanskih jezika u Skandinaviju stigli puno kasnije nego što se mislilo, dok su se keltski jezici vjerojatno širili iz srednjoistočne Europe prema zapadu kontinenta
Međunarodni tim znanstvenika sa sveučilišta u Kopenhagenu, Leidenu i Göteborgu analizirao je genetske podatke tisuća ljudi koji su živjeli diljem Europe tijekom brončanog i željeznog doba. Sekvencirali su 712 dosad neistraženih genoma i usporedili ih s više od 4000 prethodno objavljenih.
Cilj im je bio rekonstruirati migracije drevnih stanovnika Europe i utvrditi koliko se one podudaraju s arheološkim nalazima i teorijama o širenju jezika, piše Science Alert.
'DNK nam ne govori izravno kojim su jezikom ljudi govorili. No kombiniranjem drevne DNK s jezičnim i arheološkim dokazima možemo početi pratiti kako su se jezici širili i mijenjali tijekom tisuća godina', objašnjava genetičar Eske Willerslev sa Sveučilišta u Kopenhagenu.
vezane vijesti
Germanski jezici možda su stigli kasnije nego što se mislilo
Jedno od najvažnijih otkrića odnosi se na dosad nepoznatu migraciju stanovništva s područja oko Baltičkog mora prema Skandinaviji prije približno 4000 godina. Znanstvenici pretpostavljaju da su ti doseljenici, koji su vjerojatno pristigli s područja današnje Finske i sjeveroistočne Švedske, mogli donijeti rani oblik jezika iz kojeg su se poslije razvili germanski jezici.
Takav bi scenarij značio da su jezični preci današnjeg engleskog, njemačkog, nizozemskog i skandinavskih jezika stigli na to područje oko 800 godina kasnije nego što su sugerirale neke ranije teorije. Genetski tragovi pokazuju da se stanovništvo povezano s tom migracijom tijekom sljedećih nekoliko stoljeća proširilo velikim dijelom Skandinavije i postupno pomiješalo sa starosjedilačkim zajednicama.
'Otkrili smo dosad nepoznatu migraciju koja se dogodila upravo u vrijeme i na mjestu na kojem bismo očekivali širenje najranijeg oblika germanskog jezika', istaknuo je genetičar Hugh McColl, vodeći autor istraživanja.
Neočekivane veze s Vikinzima i Anglosasima
Istraživanje je otkrilo i složenija kretanja stanovništva u razdoblju koje je prethodilo vikinškom dobu.
Prije otprilike 1600 godina ljudi iz južne Skandinavije počeli su se širiti prema područjima današnje Njemačke, Poljske i Nizozemske. Njihovi genetski tragovi poslije se pojavljuju i među anglosaksonskim stanovništvom Britanije te Langobardima na jugu Europe.
No u približno istom razdoblju odvijala se i migracija u suprotnom smjeru, iz područja današnje sjeverne Njemačke prema Danskoj i južnoj Švedskoj.
Taj se proces podudara s razdobljem oblikovanja staronordijskog jezika, kojim su poslije govorili Vikinzi. Ova otkrića mogla bi pomoći u objašnjavanju dugogodišnjih jezičnih i kulturnih sličnosti između Skandinavije i Britanskog otočja.
Odakle potječu keltski jezici?
Druga studija bavi se pitanjem koje među povjesničarima i jezikoslovcima izaziva rasprave već više od stoljeća: gdje su nastali i kako su se proširili keltski jezici? Prije otprilike 2500 godina njima se govorilo na velikom dijelu europskog kontinenta, dok su danas uglavnom ograničeni na područja Irske, Škotske, Walesa, Bretanje i nekoliko drugih zajednica.
Jedna od važnih teorija smještala je njihovo podrijetlo uz atlantsku obalu Europe, no nova analiza genetskih podataka daje veću težinu drukčijem objašnjenju. Znanstvenici su otkrili tragove migracije koja je prije otprilike 3000 godina krenula iz srednjoistočne Europe prema zapadu, zahvativši područja današnje Francuske, Britanije, Irske, Pirenejskog poluotoka i Italije.
Ta se kretanja povezuju s kulturom polja sa žarama, koja se tijekom kasnog brončanog doba proširila velikim dijelom Europe, a prepoznatljiva je po običaju spaljivanja pokojnika i pokapanja njihovih ostataka u žarama. Ta migracija najbolje se podudara s pretpostavljenim vremenom i smjerovima širenja ranih keltskih jezika.
DNK otkriva migracije, ali ne i jezik kojim su ljudi govorili
Iako nalazi pružaju nove argumente u raspravi o jezičnoj povijesti Europe, znanstvenici napominju da ne predstavljaju konačan dokaz o podrijetlu pojedinih jezika. Genetska povezanost stanovništva ne znači nužno da su ljudi govorili istim jezikom, kao što ni širenje jezika ne mora uvijek biti povezano s velikim migracijama.
Unatoč tome, istraživanja omogućuju znanstvenicima da prvi put preciznije usporede različite teorije o širenju germanskih i keltskih jezika sa stvarnim kretanjima drevnog stanovništva.
Time se otvara novi pogled na europsku prošlost, u kojoj su migracije, međusobni kontakti i miješanje stanovništva imali važnu ulogu u oblikovanju jezika kojima se danas služe milijuni ljudi.
