Čista i zdravstveno ispravna voda temelj je za život ljudi. No što to točno znači, moglo bi postati predmet rasprave nakon što su znanstvenici otkrili kako žive ljudi u Andama
Stanovnici argentinskih Anda tisućama godina žive uz vodu koja sadrži opasno visoke koncentracije arsena. Piju ju, kuhaju i kupaju se u njoj. I dok bi za sve ostale to bilo smrtonosno, oni ne pokazuju nikakve tragove da im smeta. Znanstvenici smatraju da je dugotrajna izloženost tom otrovnom elementu možda potaknula genetske promjene koje nekim stanovnicima omogućuju da ga učinkovitije prerade i izbace iz tijela.
Istraživanje objavljeno u časopisu Molecular Biology and Evolution pokazalo je da stanovnici mjesta San Antonio de los Cobres na visoravni Puna de Atacama imaju genetske varijante povezane s djelovanjem enzima AS3MT, važnog za metabolizam arsena. Te su varijante znatno češće nego u usporedivim populacijama Perua i Kolumbije.
vezane vijesti
Arsen se prirodno nalazi u stijenama vulkanskog podrijetla, odakle može dospjeti u podzemne vode. U San Antoniju de los Cobresu koncentracija arsena u vodi za piće prije ugradnje sustava za filtriranje 2012. godine iznosila je oko 200 mikrograma po litri, odnosno približno 20 puta više od smjernice Svjetske zdravstvene organizacije od 10 mikrograma po litri.
Unatoč takvoj izloženosti, ljudi na tom području žive tisućama godina. Arheološki nalazi upućuju na naseljenost regije prije najmanje 7000 godina, a moguće i prije 11.000 godina.
Genetska prednost u preradi arsena
Arsen je izrazito otrovan i povezuje se s povećanim rizikom od raka, kožnim promjenama, komplikacijama u trudnoći i prijevremenom smrću. Kada dospije u organizam, tijelo ga kemijskim procesima pretvara u različite spojeve koji se potom izlučuju mokraćom. Neki od tih spojeva, poput monometiliranog arsena (MMA), posebno su toksični, dok se dimetilirani arsen (DMA) lakše izlučuje iz organizma.
Još su istraživanja iz 1990-ih pokazala da su žene iz argentinskih Anda u mokraći imale manje toksičnog MMA-a, a više DMA-a. To je upućivalo na to da njihovi organizmi arsen prerađuju drukčije nego što je uobičajeno.
Kako bi istražili moguću genetsku podlogu te pojave, znanstvenici su analizirali uzorke krvi ili briseve obraza 124 žene iz San Antonija de los Cobresa i usporedili njihove genetske podatke s podacima stanovnika Perua i Kolumbije. Pronašli su skup genetskih varijanti u blizini gena AS3MT povezanih s načinom na koji tijelo obrađuje arsen.
Rezultati upućuju na to da te varijante mogu pomoći organizmu da učinkovitije pretvara arsen u oblike koji se lakše izlučuju, čime se smanjuje nakupljanje toksičnijih spojeva. Znanstvenici smatraju da je prirodna selekcija tijekom mnogih generacija mogla povećati učestalost takvih varijanti u populaciji koja je dugo bila izložena arsenu.
Slični genetski obrasci zabilježeni su i u drugim populacijama izloženima arsenu. Istraživanje provedeno u Bangladešu, objavljeno 2025. godine, povezalo je metabolizam arsena i s varijantama gena FMO i GSTO, što upućuje na to da u tom procesu sudjeluje više genetskih čimbenika.
Ipak, genetska prilagodba ne znači da je arsen bezopasan za te ljude. Riječ je o mogućoj većoj sposobnosti organizma da ga preradi, a ne o potpunoj zaštiti od njegovih štetnih učinaka.
Nalazi pokazuju kako različiti čimbenici iz okoliša mogu utjecati na ljudsku evoluciju. Istodobno, ističu znanstvenici, uklanjanje arsena iz pitke vode ostaje ključno za zaštitu zdravlja, bez obzira na genetske razlike među stanovništvom.
