No brojni stručnjaci upozoravaju da takav sustav, ako uopće bude izvediv, neće biti spreman prije kraja idućeg desetljeća te bi mogao koštati više od pola bilijuna dolara. Osim financijskih izazova, projekt bi mogao dodatno ubrzati nuklearnu utrku u naoružanju i militarizaciju svemira, piše New Scientist.

Što je Zlatna kupola?

Naziv projekta Zlatna kupola inspiriran je izraelskim sustavom protuzračne obrane Iron Dome, a koji se koristi za presretanje kratkodometnih raketa. No za razliku od Izraela, teritorij SAD-a je više od 350 puta veći i zahtijeva obranu od znatno sofisticiranijih projektila.

Prema objavama Trumpove administracije, sustav bi trebao moći neutralizirati interkontinentalne balističke projektile, napredne krstareće projektile s niskim letom i hipersonične projektile koji lete brzinama većim od pet maha (pet puta brže od zvuka). Ovi projektili mogu nositi nuklearne ili konvencionalne bojne glave.

Američki ministar obrane Pete Hegseth izjavio je da će se u sustav uključiti senzori u svemiru te obrambene komponente u zraku i na tlu. David Burbach s američke Ratne mornaričke akademije ističe pak da on uključuje čitavu mrežu različitih tehnologija.

Međutim mnoge od njih još ne postoje. Naprimjer, ideja o svemirskim presretačima u niskoj orbiti oko Zemlje nije nikad tehnički demonstrirana. Profesor Thomas González Roberts sa Sveučilišta Georgia podsjeća da je sličan koncept, poznat pod nadimkom Ratovi zvijezda, predložen još u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana.

Tehnički izazovi i ograničenja

Stručnjaci obrambenih sustava često opisuju presretanje projektila kao 'pogodak metka u metak u mraku'. Projektili su mali, ne emitiraju signale i iznimno su brzi. SAD već posjeduje kopnene presretače smještene prvenstveno na Aljasci, no oni mogu zaustaviti svega nekoliko desetaka projektila. Istodobno, Rusija i Kina razvijaju sustave za zavaravanje i izbjegavanje otkrivanja.

Burbach upozorava da bi pokrivanje cijelog američkog teritorija postojećom tehnologijom bilo iznimno skupo, a glavni izazov bilo bi zaustavljanje višestrukih interkontinentalnih napada, osobito ako bi dolazili iz Rusije ili Kine. Za presretanje projektila iz svemira ili s udaljenih lokacija sustav bi trebao koristiti tisuće satelita u niskoj orbiti, spremnih za brzu intervenciju. Trenutno je najveća satelitska konstelacija SpaceX-ov Starlink s oko 7000 satelita.

Trump je najavio budžet od 175 milijardi dolara za projekt, ali Kongres još nije dao odobrenje. Neovisna procjena Kongresnog proračunskog ureda sugerira da bi cijena mogla doseći čak 542 milijarde dolara.

Patrycja Bazylczyk iz Centra za strateške i međunarodne studije naglašava da nije jasno što sve ulazi u navedeni iznos i upozorava da je Trumpov plan o operativnosti do 2029. vrlo ambiciozan. 'Inicijativa će vjerojatno trajati barem deset godina', dodaje.

Osim izazova u razvoju presretača, postoji logistički problem lansiranja tisuća satelita u tako kratkom vremenu. Roberts ističe da čak i SpaceX, koji ima najintenzivniji tempo lansiranja u povijesti, ne bi mogao isporučiti traženi broj u samo tri godine.

Sigurnost ili destabilizacija?

U teoriji, ako sustav uspije, mogao bi smanjiti vjerojatnost napada time što bi umanjio uvjerenje protivnika da bi on bio uspješan. No istodobno, upozorava Roberts, ovakav projekt može izazvati nesigurnost među nuklearnim silama.

Kina je najavila da sustav ima 'ofenzivne implikacije' i može potaknuti utrku u naoružanju u svemiru. Ruski dužnosnici sugeriraju pak da bi projekt mogao potaknuti obnavljanje pregovora o nuklearnoj kontroli oružja.

U najgorem scenariju, Kina i Rusija mogle bi početi razvijati oružja za onesposobljavanje američkih satelita, uključujući elektronička ometanja, hakiranja, pa čak i fizičko uništavanje projektilima. Rusija već razvija podvodne nuklearne sustave, poput interkontinentalnih torpeda, koji zaobilaze svemirske obrambene sustave jer se kreću ispod radarskog i satelitskog nadzora.

Oglasila se i Sjeverna Koreja

Sjeverna Koreja oštro je osudila američki plan razvoja futurističkog raketnog štita Zlatna kupola, upozorivši da bi taj sustav mogao 'pretvoriti svemir u potencijalno nuklearno bojno polje', objavili su državni mediji iz Pjongjanga, piše BBC.

Ministarstvo vanjskih poslova Sjeverne Koreje nazvalo je plan 'vrhuncem samodopadnosti i arogancije', optužujući Washington da je 'opsjednut militarizacijom svemira', što bi, tvrde, moglo izazvati 'globalnu nuklearnu i svemirsku utrku u naoružanju'.

Pjongjang, koji SAD smatra glavnim protivnikom, godinama kritizira zajedničke vojne vježbe američkih i južnokorejskih snaga, a novu raketnu inicijativu vidi kao ozbiljnu prijetnju.

Prema mišljenju Honga Mina, višeg analitičara Korejskog instituta za nacionalno ujedinjenje, 'Sjeverna Koreja vjerojatno Zlatnu kupolu vidi kao prijetnju koja bi mogla znatno oslabiti njezin nuklearni arsenal. Ako SAD dovrši svoj novi raketni obrambeni sustav, Sjever će biti prisiljen razviti alternativne metode za njegovo zaobilaženje ili probijanje.'

Sjeverna Koreja je 2022. donijela zakon kojim se proglasila nuklearnom državom, a posljednjih godina testirala je niz balističkih i krstarećih projektila. Početkom ove godine objavila je da je ispalila novu balističku raketu srednjeg dometa s hipersoničnom bojevom glavom, a koja bi, kako tvrde, trebala 'pouzdano obuzdati svakog protivnika u pacifičkoj regiji'.

Kritikama američkog plana pridružila se i Kina. Peking je prošlog tjedna izrazio 'ozbiljnu zabrinutost' zbog projekta Zlatne kupole, za koji tvrdi da ima 'snažnu ofenzivnu dimenziju'.

'Sjedinjene Američke Države, vođene politikom America first, opsesivno traže apsolutnu sigurnost za sebe', poručilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova. 'To narušava načelo da sigurnost jedne zemlje ne smije ugrožavati sigurnost drugih te potkopava globalnu stratešku ravnotežu i stabilnost.'

Iako mnogi analitičari smatraju da je modernizacija američkih obrambenih sustava nužna, upozoravaju da bi razvoj Zlatne kupole mogao naići na tehničke i političke prepreke. Jedan od ključnih izazova je cijena: početna izdvajanja u novom proračunskom prijedlogu iznose 25 milijardi dolara, no američka vlada procjenjuje da bi sustav dugoročno mogao stajati i dvadeset puta više.